Crna i bela magija

Yasmin · Prijatelj foruma

Crna magija, Bijela magija - što je to???

Crna magija upotrebljava se i koristi da bi nekoga povrijedila, učinila loše protiv njegove volje. Bijela magija pomaže ljudima od djelovanja negativnih sila zla, demona, paklenih sila mraka – crne magije. Ljubav, novac, posao, zdravlje, brak, sreća, sex, općenito blagostanje duha i tijela postiže se djelovanjem magičnih energija. Uroci, vradžbine, kletve, čini, zlo, prokletstva – mogu biti otjerane, odnosno u potpunosti poništenesa bijelom magijom koja dolazi od pozitivne energije samog Boga.

KAKO MAGIJA FUNKCIONIRA???

Doista, može se postaviti jako mnogo pitanja. Kroz stoljeća i stoljeća ljudi su poznavali razne metode, tehnike da bi pomogli sebi i svojim prijateljima. Naravno te metode razlikuju se o psiho-nivou razvoja čovjeka, odnosno iz koje epohe taj čovjek potječe. Stručnjaci znanstvenici često bi pronalazili potvrdu o postojanju i djelovanju magije na prastarim predmetima i stijenama. To nije još bilo neko pismo, ali kroz slike vrlo dobro su prikazane magično-ritualne seanse. Možete li zamisliti ljude u tom periodu, npr. 2000. god.prije Kristovog rođenja ? Ljudi su se osjećali nezaštićeno, oko njih su vrebale krvoločne zvijeri, a i njihova kompletna životna atmosfera davala je pomalo zastrašujući prizvuk. Čovjek se često osjećao napuštenim, usamljenim. Od koga je mogao tražiti pomoć? Pomoć je tada jedino mogla doći iz duhovne snage njegovog vjerovanja u nešto. Tako se rodila magija.

Magija je jedna antička stara znanost bazirana na promatranju kretanja i pomicanja životne energije kroz sve ono što je stvoreno. Ona se zasniva na ideji da je sva živuća materija uronjena u jedan specifičan fluid u istom vremenskom razdoblju. Sa magijom se potvrđuje da se može utjecati na taj fluid. Mora se znati adresa gdje se upućuje kao i vrijeme. Osoba koja radi magiju svoje misli i namjere utiskuje u toku jednog magičnog rituala. Moguće je djelovati ne samo na stvari , na životinje, ljude nego i na slijed najrazličitijih budućih događaja. Rezultati znanstvenih istraživanja govore da životni fluid, odnosno fluid magije danas se definira kao frekvencija. Magično djelovanje na čovjeka uvijek je dvojako, odnosno frekvenciju magije prvo prima astralni dio čovjeka ( njegova aura, energija ), pa tek onda njegovo tijelo kao čvrsta materija. U tjelesnom obliku kod čovjeka magija stvara razne tjelesne i duhovne poremećaje koje čovjek može osjetiti kao npr. lupanje srca, gušenje, kočenje lica, osjećaj povraćanja, vrtoglavice, depresija ili pak jaku agresivnost. Ako magija sa svojom negativnošću djeluje dugo vremena na jednu osobu može joj napraviti pravi životni pakao kao npr. najteže tjelesne bolesti. Danas sve te frekvencije je moguće izmjeriti pomoću suvremenih instrumenata, npr. test Mora, test Vega…..

Magija se općenito dijeli na: bijelu i crnu.

Bijela magija oslobađa i pomaže ljudima od utjecaja crne magije, koja je negativna i s kojom se nanosi zlo, nesreća, uništenje, pa čak i … smrt.

Svi oni koji rade magiju moraju paziti na dane kada rade npr.

Ponedjeljak - je dan koji se koristi za crne ceremonije i crnu magiju uništenja,
Utorak - za crnu magiju mržnje i ceremonije osvete,
Srijeda - za magiju koja je vezana za posao i razne komercijalne aktivnosti,
Četvrtak - magija vezana isključivo za novac i razne novčane transakcije,
Petak - za sve magične obrede koji se odnose na ljubav,
Subota - za sve magične operacije koje se tiču visoke crne magije,
Nedjelja je za odmor.

Za svaki dan pripisuje se jedan planet i njegova dominacija. Također, u toku jednog dana točno je određena satnica kada se započinje sa radom i kada taj ritual mora biti završen. Jedan se dan promatra od buđenja odnosno zore pa sve do zalaska sunca. Noć se dijeli od zalaska sunca pa sve do jutarnje zore, dakle analogno danu. Magičari moraju imati posebne prostorije gdje mogu nesmetano da rade te svoje magične rituale. Te su prostorije obično sa vrlo malo svjetlosti. Svaki magičar ima svoju tajnu receptutu koju ljubomorno čuva. Obavezno mora koristiti četiri bitna elementa - voda, zrak, zemlja i vatra. Za vatru koriste svijeće. Svijeće mogu biti napravljene od najrazličitijih boja i upravo to im daje posebno značenje.

- Bijela svijeća predstavlja inspiraciju, povećava našu spoznaju te pomaže ponekad u rješavanju nerješivih problema.
- Svjetlo plava svijeća zaštićuje od zla i pomaže za ozdravljenje od raznih bolesti.
- Žuta svijeća predstavlja spiritualnu ljubav.
- Crvena svijeća predstavlja pravu ljubav, kao i naše seksualne aktivnosti. Ova boja se koristi za rituale zavođenja, seksualne privlačnosti.
- Zelena svijeća otvara nove početke npr. novi posao ili preuzimanje jedne nove karijere, pojačava prijateljstva. Koristi se za uspjeh u svakom polju.
- Crna svijeća upotrebljava se za loše, za zlo. S njom se prizivaju mračne sile noći, demoni - da bi se nekome nešto loše učinilo. S tom svijećom se doziva nesreća.
- Purpurna svijeća pojačava naš kontakt sa svijetom duhova pa se najčešće koristi u seansama prizivanja umrlih ljudi ( duša ).
- Svijeća boje srebra zaštićuje od zavisti i ljubomore.
- Zlatna svijeća utječe na dobro zdravlje kao i na nagomilavanje novca.
- Ljubičasta svijeća djeluje na nivou duhovnosti, te pomaže za uspostavljanje cjelokupne duhovne ravnoteže. Vrlo je značajna u svijetu mistike.

preuzeto sa neta

Yasmin · Prijatelj foruma

Orijentalna magija u Kini veliku važnost pridaje magičnom ogledalu. Magično ogledalo je instrument pomoću kojeg su se zaštićivali od uroka, crne magije, odnosno protiv zla, smrti i bolesti. U Kini su vjerovali da snaga i moć demona znatno se smanji ukoliko se taj demon ili grupa demona ugleda u magičnom ogledalu, čak vlasniku tog ogledala ne mogu učiniti ništa. Osim magičnih ogledala u Kini još i dan danas koriste najrazličitije amajlije. Amajlija ili amajlije da bi imale veliku snagu morale su se ispisivati sa perom napravljenim od breskvinog drveta a boja koja je korištena je crvena ( crveni cinober ). Po njihovom vjerovanju a i iskustvu, te amajlije su toliko jake da ne samo da pobjeđuju zle duhove nego pobjeđuju i zločeste životinje i ljude. Amajlija ako se radi na papiru onda papir mora biti crvene ili žute boje. Ponekad se na tom papiru crtaju i oblikuju osobni idoli sa poznatim njihovim « gromovitim « pismom. Takva amajlija obično se stavlja da visi kroz jednu rupicu dugmeta ili stavlja u crvenu torbicu ili čak zalijepi na vrata ili krevet gdje spavamo. Ponekad svoju amajliju zapale a pepeo miješaju sa čajem ili vodom te piju. Na taj način žele da simbolika i snaga te amajlije u potpunosti zagospodari sa cijelim tijelom ( bićem ). U kini vjeruju i u moć mača. Mač napravljen od novčića može se koristiti u svim magičnim ritualima. Osobito je jak mač napravljen od dudovog drveta. S tim mačem mogu se pobijediti i zli magičari.

Islamska magija - u toj staroj magiji često se koristi čvor ili više čvorova, kao sredstvo za razne kletve. Muslimanska magija ili njihova tradicija ima neobičnu priču. Muslimanska magija vezana je za jednog čovjeka koji se zove prorok Muhamed, a kojeg je začarao jevrejski čarobnjak ili magičar koristeći upravo ovu tehniku - čvor. Na špagi je bilo napravljeno ili svezano devet čvorova. Svaki čvor vezivao je jednu kletvu. Kletve su gubile snagu ako bi jedan po jedan čvor bio otvoren ili jednostavno kompletna špaga bila bačena u vatru uz odgovarajuće molitvene riječi. Danas se islamska magija barem ovdje kod nas povezuje sa Hodža - Kuran - Zapisi. To bi značilo da Hodža koristeći vjeru Islam odnosno moć svetog zapisa Kuran te u najvećoj mjeri piše na pergamentu svete rečenice iz Kurana koje su po njemu potrebne u tom trenutku za određenu osobu.

Centralna Azija - među plemenima centralne Azije bolest se liječi « ubijanjem čvorova ». Postoji redovan obred, ritual koji se koristi u tu svrhu. To je ritualna magija. Isprede se trobojno uže; zeleno, plavo, crveno, a svakog dana zaveže se jedan čvor. Poslije sedam dana ove čini se zakopavaju na nekom nedostupnom dalekom mjestu. Smatralo se da je tada i ta bolest zauvijek zakopana sa svom svojom negativnošću. Mnogo puta na takav način ili neki sličan njemu dešavala su se čuda.
preuzeto sa neta

Yasmin · Prijatelj foruma

Da li ste imali iskustva sa crnom ili belom magijom i da li uopste verujete da ona postoji???
Mozda ste culi neku zanimljivu pricu u vezi toga...podelite je sa nama.....

Yasmin · Prijatelj foruma

Amajlije, Amuleti i Talismani

U primjeni:

Mnogi znanstveni eksperimenti koje je zapoceo K. G. Jung i nastavili njegovi sljedbenici, a bave se njima i suvremeni znanstvenici-psihijatri ukazuju da upravo simboli i simbolicne slike predstavljaju kljuc pomocu kojeg se razlicite arhetipske predstave sele iz dubina kolektivnog nesvijesnog u podsvijest i kasnije u svijest pojedinaca. Iako podsvijest jos uvijek predstavlja podrucje koje je znanstveno nedovoljno istrazeno, dosadasnja istrazivanja pruzaju ipak argumente za zakljucke da priklanjanje opce poznatim simbolima, koje podsvijest nepogresivo raspoznaje kao arhetipske kodove predstava dobra i zla, pokrece odredjene procese psihe. Pri tome se treba podsjetiti da je i suvremena medicina konacno prihvatila da korijen svih bolesti prvenstveno lezi u psihi covjeka. U skladu s time, ne treba cuditi da i danas priklanjanje simbolu kriza koji je simbol dobra, jaca odbrambene moci covjeka i pomaze ozdravljenju, a svijesno ili nesvijesno prihvacanje simbola zla umanjuje odbrambene snage organizma, dovodi do pogorsanja postojecih i pojave novih bolesti. Jasno je da je koristenje arhetipskih simbola iz neznanja ili uz njihovo nedovoljno poznavanje moze dovesti do dugotrajnih stetnih posljedica koje se tesko uklanjaju.

Stoga, ne eksperimentirajte! Magija nije samo svijet simbola. Magija je koristenje, upravljanje i gospodarenje energijama. Zbiljskim i stvarnim energijama.

Ovdje mozemo spomenuti neke od simbola i njihovo znacenje.
• Jednakostranicni trokut sa vrhom okrenutim prema dolje je magijska negacija Svetog Trojstva.
• Pentagram ili petokraka, bez obzira da li je na gore usmjeren jedan ili dva kraka, je na dva nacina simbolicno prikazivanje satane. Ali, s druge strane, pentagram omogucava kontakt s visim silama osobi koja se bavi nekim oblikom magije. I napravljen po pravilima itekako je pozitivan.
• Slicno tome, negativni simbol je i kriz okrenut naopako, ali ne u pravilu i ne uvijek. Nalazi li se u nekom od talismana sa drugim simbolima itekako je pozitivan. Granica je samo vase iskustvo i znanje.

Iako ovo ne predstavlja potpun pregled svega sto moze kod pojedinaca otvoriti djelove podsvijesti, a za neke od njih je bolje da nikada i ne saznaju za njihovo postojanje, ipak moze posluziti da kod izbora amajlija i talismana ne bude prisutan i neki od navedenih negativnih simbola, odnosno ovisno sto u pojedinom slucaju zelimo napraviti i za koju namjenu...

Veliki broj ljudi nosi stalno sa sobom amajlije. Mnoge od tih amajlija se proizvode serijski i prodaju masovno. Ne da su bezvrijedni, dapace, ali pravu upotrebnu i prakticnu vrijednost imaju samo posebno za svakog pojedinca namjenski izradjene amajlije. Amajlije se namjenjuju onome tko ih nosi.

Najjednostavnije receno amajlija i talisman su magijski posveceni predmeti. Prvom je namjena obrana i zastita od magije i magijskog utjecaja, a drugom, izazivanje, poticanje i ostvarivanje potreba, ciljeva i zelja.

Talismani imaju moc i djeluju neovisno od vaseg vjerovanja i izazivaju pojavu niza okolnosti koje inace pripisujemo slucaju. Pravi magijski talismani podsijecaju na bateriju koja se sama puni. Posveceni talisman, ukoliko je vasa zelja dostupna, dovodi do rezultata od jednog do nekoliko tjedana.

Podrazumijeva se da talisman mora biti poduprt vasom odgovarajucom aktivnoscu. Na primjer, talisman za privlacenje bogatstva djelovat ce samo onda ako vi kao njegov vlasnik imate bilo kakav posao ili hobi koji potencijalno donosi vecu zaradu. Tada ce vam talisman kao vlasniku antikvarnice privlaciti klijente koji ce vam vrijedna dijela ustupati za malo novca; kao trgovcu ce vam omoguciti da prodate veliku kolicinu robe itd. Ne mozete, naprotiv, ocekivati glavni zgoditak na lotu, ako ne igrate Loto. Sa talismanom, ono sto zelimo postici, se ostvaruje brzo i lako.

Talismani se izradjuju tako da jedan talisman moze predstavljati samo jednu potrebu i zelju, a osoba moze imati i vise zelja, odnosno talismana. Za posao, srecu, ljubav, brak,..

Yasmin · Prijatelj foruma

Cini, nagazi i uroci

Nije opasna samo magija koju crni mag moze baciti na nekoga. Najcesce se srece takozvana nagazna magija koja izaziva mrznju i nepodnosljivu odbojnost najcesce bracnih drugova. Isto tako opasna je i magija sa zadrskom. To mogu biti magijski utjecaji baceni na neciju kucu pred vise godina, pa cak u nekim slucajevima i pred vise vijekova. Takva magija moze ozivjeti, odnosno, ponovno postati aktivna i unistiti zivot nekome tko nije ni kriv ni duzan. Cesto se pod njenim utjecajem nadju i djeca. Ta je magija slijepa i ne bira zrtve.

Cinjenica je, da vam bilo tko moze naskoditi ukoliko koristi odgovarajuce zle magijske formule i to ce uciniti, osim ako ste se na odgovarajuci nacin zastitili protiv takvih duhovnih i magijskih napada.

I to ce se tako nastaviti sve dok ne budete spremni prihvatiti cinjenice o postojanju crne magije, a ne sve prihvacati kao "losu srecu", besmislenu zabavu ili cistu slucajnost. Na svijetu je previse slucajnosti da bi se to moglo prihvatiti kao cista slucajnost.

Svejedno je da li vi osobno vjerujete ili ne vjerujete da vas netko moze "srediti" magijskim djelovanjem, takva osoba ce vas "srediti i naskoditi" vam ukoliko nemate odgovarajucu zastitu.

Obicno zrtve i postaju zrtvama zbog toga sto naivno smatraju da im niko ne moze naskoditi sredstvima koja nisu fizicka. Put ka uspehu je obicno opasan put! Ljubomorne, zavidne kolege, konkurencija, prijatelji, susjedi, rodjaci mogu zakljuciti da im vas je dosta, da bi bili sretniji da vas nema ili da imate manje od njih. Najcesce zbog ljubomore i zavisti ali i iz straha od konkurencije. Ljudi obicno vole imati vise od vas.

Nista se u zivotu ne dogadja "slucajno". Losa sreca nije samo losa sreca. Malo zastite sada ustedjeti ce vam mnogo nevolja kasnije!

preuzeto sa neta

Yasmin · Prijatelj foruma

Magija: verujete li?

Kada smo mali, cesto verujemo u magiju: verujemo u dobre vile, u Deda Mraza, volimo bajke i nije nam cudno kada zla veštica upotrebi magiju protiv lepe princeze... Da li samo kad smo mali? Knjige o Hariju Poteru, decaku carobnjaku, veoma su popularne i medu odraslima; izgleda da bar deo nas, i kad porastemo, želi da veruje u cudesno. Vrtite glavom? Kada vam je komšinica poslednji put proricala sudbinu iz šoljice kafe? Da li ste nekad, u ocajanju što vam je dete dugo bolesno i što lekovi nikako da pomognu, zvali onu komšinicu koju baš i ne volite, ali koja ume da gleda da li je neko, možda, bacio kletvu na vaše cedo?

Neki ljudi smatraju da samo oni sa malo obrazovanja veruju u te "bapske price", da "natprirodno" jednostavno ne postoji. Visak, tarot karte, rašlje - sve su to gluposti, smatraju oni. Medutim, ispitivanja su pokazala da i oni sa fakultetskim obrazovanjem cesto veruju u magiju ili vec "nešto onostrano" (paranormalne fenomene, duhove, telekinezu, vanzemaljce...). Jedna domaca anketa pokazala je da 42% ljudi veruje da magija zaista postoji, 57% ispitanih veruje da neki ljudi mogu da predvide buducnost, 66% smatra da pomocu racvastog drvenog štapa može da se otkrije postojanje vode u dubini zemlje, a 19% veruje da nas svakodnevno posecuju vanzemaljci. Ako svratite do najbliže knjižare (one sa knjigama, a ne one sa kancelarijskim priborom), sigurno cete naci veliki broj knjiga koje objašnjavaju kako funkcioniše visak, pricaju o cudesnim isceljenjima, dokumentuju (navodno) postojanje duhova... Kako psiholozi to objašnjavaju? Covekovom težnjom da nade objašnjenje svih pojava - ukoliko ne nade neko racionalno objašnjenje, cesto ce prihvatiti bilo kakvo. Ipak, kao da se sve više i više ljudi interesuje za takve stvari. Otkud to? Opet se oglašavaju psiholozi: stare vrednosti gube svoje mesto i znacaj u ljudskom društvu, pa ljudi pokušavaju da nadu nešto što bi ih zamenilo. U zapadnom svetu oko 45% ljudi veruje u Boga; sve veci broj njih okrece se takozvanim pseudoreligijama. Ne verujete ni u šta magijsko, šta god drugi pricali? To ne znaci da morate bežati od svakog ko bi da vam pogleda u tarot karte; uzmite to kao izvor zabave, a i onaj dragi kamen, za koji kažu da odgovara vašem horoskopskom znaku, možda vam zaista lepo stoji.

preuzeto sa neta

Yak8dobar · Početnik Domaćeg.de

"Моји сусрети са омађијанима" су бројни...
али имају лични карактер. Било их је доста,
бар онолико бар колико машта може да умисли...

jocccaaa · Početnik Domaćeg.de

I crna i bela magija deluje istim sredstvima tako da bavljenje belom nije dobro ili pozitivno kao sto ljudi misle!

Yasmin · Prijatelj foruma

mislim da si potpuno u pravu.....ni bela magija nije tako bezazlena ....nisam pristalica ni jedne ni druge.....interesantne su mi kao "pojava"....volim o tome da nesto vise saznam ali ne i da se bavim......

Yasmin · Prijatelj foruma

Iz knjige "Čuda vlaške magije" Jasne Jojić

Nečastiva staništa zla

Saborišta "psihičkih moćnika" u svim državama su tajnovite rečice, predeli gde stalno prolaze ljudi i stoka, ali su u trendu i odavno napuštene kuće, oronule vodenice i crkvišta iz rimskog perioda
Obdareni vančulnim saznanjima, šamani, druidi, veštice ili vlaške vračare, svojim se moćima služe isključivo u prigodnom ambijentu. Deluju tamo gde se okupljaju njihovi čudni saveznici sa drugih planova, vile, đavoli i drakovi, koji se bude noću. I dok svetski magovi tvrde da tako čuvaju svete kultove svojih predaka, običan svet sumnja da oni to tumaraju po nečastivim mestima da bi navukli zlo.
Saborišta "psihičkih moćnika" u svim državama su tajnovite rečice, predeli gde stalno prolaze ljudi i stoka, ali su u trendu i odavno napuštene kuće, oronule vodenice i crkvišta iz rimskog perioda.

Stepenište simbol uspeha

Posebnu snagu činima daju i mesta nekadašnjih nasilnih smrti, napuštena groblja ili stoletno stablo bez krošnje. A ako se više toga ispreplete na jednom mestu onda je to savršeno sklonište za potajni rad majstora magije, posebno za čuvene vlaške vračare koje tamo odlaze najčešće u gluvo doba noći, same i ćutke. Kako su priznale Slavoljubu Gacoviću, etnologu Muzeja u Zaječaru, tada se ne smeju osvrtati uokolo ili iza sebe.
Čak i kada čuju razne krike, jecaje ili jeziv smeh, ne treba da zastanu, ili se ne daj Bože sapletu. To bi pokvarilo ritual koji su nameravali da izvedu ali bi im ugrozilo i rejting koji imaju kod svojih vodiča sa viših nivoa.
Mesta iza i ispred vrata se takođe smatraju kultnim mestima gde prebivaju duše predaka koji se često prizivaju u nesreći. Važno je i stepenište koje je oduvek bilo simbol uspeha. Vradžbine se izvode od najvišeg stepenika i završavaju na kućnom pragu. Prag inače funkcioniše i kao granica između svetog u kući i profanog van doma.
- To pevanje uz stepenište u narodu znači napredovanje prema boljem. Ali i postepeno savladavanje nedaće koje garantuje uspeh - govorila je poznata borska vračara Desanka Perić.
Komplikovani rituali, međutim, koji zahtevaju angažovanje mnogih duhova, božanstava prirode, ponekad čak i energiju Sunca, Meseca i zvezda, moraju se bez obzira na snagu moći vračare, ipak izvoditi na za to određenim mestima.
Tako se zvezda Danica zove posle ponoći i to pred stablom šljive, a za pomoć opsednutom bolesniku treba umilostiviti Šajmone na ledini, jer je čovek verovatno dok je preko nje gazio, učinio neku nepriličnu radnju.

Prokletstvo sa raskrsnica

Za obračun sa Drakom mora se naći najbliža vodenica, jer se on uvek nalazi pored nje. A prizivanje drugih demona bilo za borbu protiv tuđih vradžbina, ili kao apel u pomoć, izvodi se ritualno na raskršćima. Jer, raskrsnica je od pamtiveka mesto na kome se nešto koncentriše i potom ponovo razgranava.
Većina puteva u Timočkoj krajini trasirana je hiljadama godinama unazad i kasnije je samo savremeno opremljena.
Timočani znaju da su današnjim modernim saobraćajnicama nekada volovi vukli kola rimskih legionara, Ilira i Slovena.
I još uvek je u narodu živ običaj da se od samoubica ne opraštaju na organizovanom groblju već na raskrsnicama. Kod Vlaha se i danas, svaka posmrtna pratnja koja stigne na raskršće zaustavlja.
Kovčeg se spusti i pop zastane. Tako se odaje počast davnim precima. Ali kako mnogi Vlasi tumače, ovaj običaj služi i za zbunjivanje pokojnika. Ukoliko se ne daj Bože povampiri neće znati da se vrati kući.
Znajući sve to, raskrsnicom se kao kultnim mestom za uspešno "mađijanje", služe i profesionalci ali i običan svet. Ona je prebivalište mnogih magijskih moći, bilo da se tu nešto ostavi ili se sa nje pokupi. Otuda i mnoga sujeverja vezana uz nju.
Prva opasnost vreba već kada se neoprezno, kroz centar, preseče raskršće puteva. To nikada ne treba činiti, jer na raskrsnice mnogi bacaju predmete u koje sami pokušavaju da umetnu svoju nesreću, nadajući se da će ona preći na druge koji ih slučajno nađu i pokupe.
U tu se svrhu, naravno, najčešće ostavlja ono čemu ljudi teško odolevaju - zlato ili novac. I dok se sa zlatom reskira, jer ono teško gubi svoja dobra zračenja koje nosi iz utrobe zemlje, novac je pravi rekvizit za prenošenje nesreće.
U Timočkoj krajini mnogi veruju da tako mogu izlečiti svoje bolesti poput kožnih osipa, glavobolje i drugih nedaća za koje se teško nalazi uzrok pa i lek. Zato tri večeri zaredom protrljaju obolelo mesto vrednom monetom, a potom je ostave na raskrsnici da je neko u svojoj pohlepi pokupi. Pri tom ih, kažu, ne grize savest, jer se osećaju kao da su svoj lek nečim platili.
Leteća kletva i vračare za potrebe svojih pacijenata (koje zahtevaju mnogo truda) koriste raskršća. Pošto će im za uspeh biti potrebna sva sila stihijski raspoložene prirode, one biraju doba kada im u kontaktu sa njom niko neće smetati.
Duboku noć kada se krv ledi u žilama od tišine. Pred raskrsnicu se skidaju gole i samo njihov tihi šapat kojim izgovaraju bajalice para sablasni muk. Tako obično mole određene demone da izađu i pomognu da se neutrališu tuđe čini ili da se slične odašalju.
Raskrsnice su međutim veliki problem svim ljudima u svetu. U svakoj religiji one su poznate kao mesto za prenošenje zla.
DŽ. Frejzer piše da Bahime koji žive u Ugandi prave kip od ilovače, koji liči čoveku. Veruju da ako se njime protrlja bolesnik pa se potom kip zakopa na raskrsnici, bolest obavezno prelazi na prvog prolaznika. Ritual izaziva jak strah među ljudima, pa ga je zakon Ugande zabranio, a one koji ga sprovode kažnjava smrću.
Kod Badaga je, piše Frejzer, verovanje u mogućnost prenošenja zla išlo tako daleko da se mislilo da životinje mogu čak da preuzmu i grehove mrtvih. Batanci na Sumatri imaju obred "primoravanje kletve da odleti" To se obično čini sa pticama koje inače nikada ne žive sa čovekom u kući.
Upravo se zato nagoveštajem velike nesreće smatra kada bilo koja divlja ptica slučajno uleti u kuću. Sa sobom sigurno nosi zlo koje je preneto sa nekog nesrećnika, misle oni i zato je hvataju, premažu zejtinom, pa tek onda puste na slobodu.
Ni stara Evropa nije bila imuna od sličnih avantura. Tako je sačuvan zapis iz suda koji je proglasio vešticom i kaznio izvesnu Agnes Samson, jer je izlečila svog zemljaka Škota Roberta Kersa. Kers je oboleo od bolesti koje mu je preneo neki vrač iz Damfrisa.
Agnusa poznata po svojim moćima preuzela je sve njegove simptome na sebe, mučila se do zore stenjući u strašnim patnjama, a kada ih je nadvladala želela je da bolest pomoću odeće koju je skinula sa sebe, prenese mački.
Mačka se međutim iskobeljala, a odeća je slučajno dotakla Agnesinog suseda Daglasa. I dok je Kers potpuno ozdravio, Daglas je za par dana iskopneo i umro, Agnes je, kako je već tada vreme nalagalo, 1590. godine završila na lomači.

Yasmin · Prijatelj foruma

Sveta bolest - epilepsija
U starom Rimu epilepsiju su smatrali prstom božjim, pa su čak i zasedanja Senata odlagali u vreme kada bi neko dobio epileptičan napad.
Vlasi za epileptičare žrtvuju psa ili lastavicu čijom se krvlju bolesnik poji, a daju mu se i pečena jaja od grlice ili obareno srce crne kokoške i šumskog ježa
Ono zašta se vlaška magija tredicionalno već više vekova smatra posebno moćnom je medicini i danas zagonetna bolest, epilepsija. Ne samo zbog toga što se tvrdi da su neke vračare zaista u mogućnosti da oteraju ovu bolest, koja i uzrokom i simptomima počiva na stabilnosti nerava, već i zbog toga što se misli da i same Vlajne koje padaju u trans ili granična stanja apatije i euforije iz kojih najbolje predviđaju, preživljaju epileptične trenutke.
Po kazivanju Radmile Novaković za koju njeni pacijenti tvrde da se može izboriti sa ovom bolešću, epilepsija dolazi od samog Boga. Pri tom se ona ne izjašnjava da li je smatra zlim ili dobrim darom, ali tvrdi da se takvim napadima može ovladati.
I da se zapamćenim iskustvom u kasnijem normalnom stanju učiniti i mnogo dobrog drugima. A ovo shvatanje ni za dlaku ne odudara od onog sačuvanog iz spisa najpoznatijih starogrčkih lekara.
I drevni antički učitelji su epilepsiju podvodili pod psihijatrijski termin "sveta bolest" od koje su bolovali neki poznati mudraci i proroci. U starom Rimu smatrali su je prstom božjim, pa su čak i zasedanja Senata odlagali u vreme kada bi neko dobio epileptičan napad.
Koliko su takva uverenja prihvaćena u svetu vidi se i po prvobitnom prevodu grčke reči epilepsija kao "nastup".
Tek kasnije ona se sve češće vezuje za nešto materijalno, pad, pa otuda i narodni naziv "padavica".
Prvi koji je pokušao da demistifikuje uzrok grčeva ovih bolesnika bio je Hipokrat (460-377. godine p.n.e) On je u svom delu "O svetoj bolesti" negirao stav da je epilepsija izazvana višim silama tvrdeći da je njen izvor u ljudskom mozgu.
Etnolog Gordana Živković, koja decenijama proučava tradiciju Vlaha pozabavila se predanjima o lečenju epilepsije u istočnoj Srbiji. U svom eseju na ovu temu, kaže da padavičari početak napada prepoznaju osećajem da im neko ili nešto duva u glavu. Muče ih razne halucinacije i priviđenja i tada uz strahoviti vrisak padaju na mestu gde su se našli.
Ubrzo nakon pada počinju da škrguću zubima, grče se, a na ustima im se pojavljuje bela pena. Napad traje samo nekoliko minuta, ali nakon njega bolesnik je strašno iscrpljen. Kao da je danima bio prikovan za postelju.

Moć viline trave

Narod u Timočkoj krajini lek za epileptične napade tražio je pre svega u vračanju vrlo čudnim ritualima. I u melemima i u čajevima od bilja i trava, od crnog i belog luka, kadulje, ivanjskog cveća, pelina, kopriva i posebno odoljena za koju na Timoku tvrde da je Vilina trava. Zbog toga se i misli da je omiljena pesma vila "Da zna majka šta je odoljen trava / nikad sina ne bi ukopala".
Za dijagnosticiranje stepena epilepsije, posebno kod dece epileptičara, koristi se grana divlje ruže, šipka.
Kada padne, dete treba izmeriti crvenim koncem i potom ubrati granu divlje ruže iste dužine. Ona se stavljala na pod, ispod kreveta epileptičara i tokom 40 dana zaliva se svakog dana toplom vodom. Ukoliko bi se nakon toga grančica smanjila, bio je to pouzdan znak da će dete ozdraviti.
Za prvu pomoć kod napada epilepsije koristila se kupka sa kučinom i nakon toga dugotrajno, uporno golicanje pacijenta. To, kažu, prene iz stanja transa i vrati ga u normalan materijalni svet. Bolesniku, tvrde vlaške vračare, pomaže i kriška lubenice kojom mu se trljaju usta.
Kasnije se preduzimaju i zdravstveni rituali sa životinjama. Za epileptičare se žrtvuju pas ili lastavica čijom se krvlju bolesnik poji. Daju mu se i pečena jaja od grlice ili obareno srce crne kokoške i šumskog ježa.
Delotvorna je i slepoočna kost svinje zaklane na Božić. Kosti se nakon praznika naknadno dopeku za ritual, dok se ne pretvore u prah. Potom se pomešane u vodi daju bolesnome da ozdravi.
Epileptičari se kade i nad spaljenim krilima slepog miša i sa upaljenom zmijskom košuljicom, dok jedu obrok spremljen od njenog srca.

Yasmin · Prijatelj foruma

Amajlija za zaštitu beba

Najpoznatiji rituali za lečenje epilepsije su ipak takozvana označena mesta. To je po verovanju Vlaha bilo koji prostor gde bolesniku tokom napada, padne glava. Ono se obeleži krugom bele ili crvene boje i kada epileptičar ustane tu se zarije osvešćena motičica ili lopata.

Zemlja u krugu se prekopa i kada se u njoj nađe neka bubica, glista ili bar komad ugljena, dobijen je znak da se sa obredom nastavi dalje. Bubicu treba zapaliti, ugljen stucati. Prah ili gar pomešati sa vodom i poprskati pa čak i zapojiti bolesnika.

Neke vračare na tom mestu zakopavaju i kocku šećera ili bolesnome iznad glave zakuju gvozdeni ekser, a potom mu telo tri puta okrenu tako da mu se ekser nađe pored nogu. To je takozvano okretanje ili zbunjivanje sudbine ili inače vrlo često korišćeno zavaravanje demona u vlaškoj magiji.

Kao preventiva za epilepsiju, ukoliko je u porodici već bilo slučajeva bolesti, novorođenčetu se desetog dana po rođenju pravi amajlija. Tada se obavi i dečje krštenje.

Pravi se veliko slavlje kome obavezno prisustvuje i zdrav desetogodišnjak. Veći dečak treba bebi da odseče pramen kose, a potom i nokte i to prvo sa palca desne ruke i leve noge, a onda sa palca leve ruke i desne noge.

Sve to se savije u zamotuljak i ušiva u odeću. Majka, a i samo dete kada odraste, mora voditi računa da amajlija uvek bude uz njega.

Kosa i nokti su, inače, po verovanju Vlaha, jedine materije koje ne trule. One prate čoveka i do onog sveta i sačuvaće ga od epilepsije.

Za epilepsiju se tvrdi da je bogom dana i zato što se sumnja da slične napade dobijaju i Rusalje - Vlajne koje padaju u trans. Kao i mnogi druidi, šamani i magovi iz drugih kultura, Vlajne se često nalaze u stanju drhtavice iz koje prelaze u potpunu nesvest.

Kada se povrate ne sećaju se ničega ali ljudi koji su im tokom transa bili blizu, kažu da one za to vreme predviđaju budućnost i da su sposobne da komuniciraju sa mrtvima.

Ovi napadi obično spopadaju samo žene koje su i inače odabrane da se bave magijom. I obično ih snađu u dane mladog ili punog Meseca, na velike praznike svetaca, i obavezno na Duhove pred Svetu Trojicu.

Ako je ovaj stav mnogih svetskih etnologa, koji je u svojoj knjizi "Ritualni trans" naveo Dragoslav Antonijević, tačan, onda se epilepsiji zaista može pridodati prefiks sveti, baš kao što to mnogi čine kad govore o čuvenom vlaškom rusaljskom transu.

Moćne ljubavne čini

Najrasprostranjeniji predmet u ritualima ljubavne magije je katanac - simbol nečega što se da zarobiti i osloboditi � Kako je Milka omađijala Laleta � Koje magije koriste prevarene žene, a koje muževi � LJubavne bajalice imaju moć psihičkog vezivanja ljudi koje liči na opsesiju

Ako je verovati savetima vlaških vračara (na daleko poznatim po svojim moćima) proleće je pravo vreme da se prikupe svi rekviziti kako bi se tokom godine svi lepo zabavili praktikujući ljubavnu magiju.

Moralne norme uvrežene u staroj evropskoj tradiciji kod Vlaha su oduvek odudarale. Ljubomora, posesivnost ili kratkotrajna promena partnera nisu bile zlo zbog koga bi neko bio napastvovan sopstvenom grižom savesti ili postavljan na stub društvenog srama.

Mladi su se u ranijim vremenima, još od najranijeg detinjstva pripremali za polno sazrevanje, a promena partnera, u određenim granicama, bila je čak vrlo poželjna.

Zato je još čudnije što je ljubavna magija kod Vlaha najrazvijenija, a romantične bajalice najbrojnije, najdelotvornije i skoro sve odreda imaju moć psihičkog vezivanja ljudi koje liči na opsesiju.

Otuda je i najrasprostranjeniji eksponat u ovim ritualima katanac - simbol nečega što se da zarobiti i osloboditi.

Iza njega slede med, kao bezopasno sredstvo koje lepi, ugljen koji u magiji simboliše ono što pali i bosiljak koji svojim aromatičnim mirisima opija. Crveni ili beli konac, so, šećer i voda iz kuće obavezni su za identifikaciju ličnosti u magiji, a dodaci na svu tu hrpu naizgled besmisleno sakupljenih predmeta, zavisi od pojedinačnog problema.

U selima Timočke krajine i danas živi veliki broj vračara i proročica i svaka od njih zna veliki broj bajalica koje podstiču zaljubljivanje i trajno vezivanje. Jače ljubavne čini bacaju se bajanjem u sobi usled čega vračara tri puta baje dok mete kuću.

Po priči Milke D. iz Majdanpeka ona je za muža dobila momka kojeg nije ni poznavala, ali joj se jako dopao na prvi pogled. I danas nakon desetak godina seća se kako joj je bilo smešno kada joj je vračara sa obližnjeg brda Krš bajala čisteći sobicu u svojoj oronuloj kućici od blata.
- Vračara je tri puta bajala dok mete po kući. Sakupljeno đubre iznosila je napolje i bacala ga u onom pravcu gde je Lale živeo. Prekrstila se i tri puta ponovila basmu:
"Ne metem slamu, ne metem đubre, već metem sve mraviće, već metem sve stenice. Metlom ih pomeh, po Laleta poslah. Kada na njega naiđete da mi ga bockate, podbadate, meni da ga otpravite. Mira nigde da nema, ni sa kim da ne prozbori, dok se meni ne pojavi" - seća se Milka.

Lale prema kojem je usmeren ovaj ritual postao je prava žrtva iznenadne strasti koja se u njemu rodila. Kako je već na prvom sastanku priznao Milki, patio je od kako je prvi put ugledao u holu bioskopa.

Čežnja koja ga je opsedala bila je posledica nabacanih čini, ali on to nije znao. Shvatio je da je zaljubljen i dao sve od sebe da se približi i uspostavi vezu sa Milkom. Naravno veza se ostvarila munjevito, i kao i obično završila se brakom.

Tako eto, ukoliko Milka nikada ne sakupi hrabrost da mu prizna šta je kao šiparica učinila, Lale nikada neće saznati kakvo ih je to čudo spojilo i odakle u njemu tolika potreba da joj još uvek, nakon dugog bračnog staža udovoljava u svemu poput do ušiju zaljubljenog pubertetlije.