Zamor i zasicenje tehnologijom

aureliano · ♣ El Capitán ♠

Tehnologija je svuda oko nas, nikad je nije bilo vise. Ja sam veliki zaljubljenik u nju. S internetom sam se sreo jos u SRC-u u Zagrebu prije oko 20ak godina (kad 99% ljudi nije pojma imalo sta je to). Imam i email adresu jos od negdje 1992. Pratim tehnologiju od pitaj boga kad, imao Commodore i ZX Spectrume, laptop s Windowsima 3.1 / 95 itd...

Prakticno mislim da sam excentrik ali koliko vidim oko sebe ljudi danas pate od sindrma "Technology Overkill" - iliti pretjerane zavisnosti o tehnilogiji.

Sjecam se kad je negdje kasnih 70ih u nas stan uveden telefon (onaj s onom rotacijom za biranje broja). Nas prvi je bio slovenski model, jako moderan u to vrijeme - Iskra. Prelijep - crveni.

No, u ta vremena - ako moj stari je imao slobodan dan jednostavno ako je netko zvao - nije dizao slusalicu. Mi djeca bi pa ako ga netko trazi - nije ga bilo doma.

Danas - s ovim silnim mobilnim telefonima to vise nije moguce. Imam slobodni dan ali me zovu na BlackBerry non stop (ne sef, jer ja sam sef...). Opet - nisam nikad stvarno slobodan. Internet - moram biti na njemu zbog posla, satima... Pa onda svi oni silni programi. Ne postoji dan kad bar pola sata do sat provedem na AutoCAD-u. Serveri na Mandrivi me manje zezaju, ali mi i to vec uzima vrijeme...

Osjecam zasicenje tehnologijom, neki zamor od kojih mi treba bijeg. Vocnjak, vrt, vinograd, suma, livada, more... mir... Zavidim generaciji mojeg oca koja je imala, ali doslovno imala svoje slobodno vrijeme, duhovni, fizicki i psihicki odmor u pravom smislu rijeci. Zavidim mu jer nije imao smartphone, iPad, iPod, internet, AutoCAD, Linux, Windowse, 4 laptopa u kuci, wi-fi, itd...

Postajemo robovi tehnologije?

Kako je s vama? Osjecate li nekad zamor ili zasicenje tehnologijom?

*Mayche* · **.:Lust Stained Despair:.**

Ne osecam se toliko zasicenom koliko osecam da smo ovisni o tehnologiji. Ne mozemo nista bez mobilnih, bez kompjutera...itd. Evo ja sam neki dan zaboravila mobitel kod kuce...ma kao da se celi svet srusio...kad mi ne radi komp/internet...kraj sveta...E mene vise to brine. Aureliano, ti si pravi biznis me, s tim i sef, pa mogu da zamislim kako ti je doslo do zasicenja. Ali za mene recimo i mob i komp su za moj "personal life" i nema tu veze sa poslom, pa mislim da zbog toga nije doslo do zasicenja..jos.

aureliano · ♣ El Capitán ♠

Telefon kojeg se sjecam iz mladih dana... kad nas tehnologija nije toliko terorizirala... Mr. Green

A lijepo je stajao na frizideru, ovako crven... U to vrijeme je bio zadnja rijec mode, dizajna, tehnologije. Cak mi je lijep i za danasnje standarde...

gkukolj · **-tončica-palončica-**

Poštujem tehnologiju, svaka čast, u mnogome je olakšala razne poslove koji se upravo radi nje mogu obavljati i brže i efikasnije, no je to bilo nekada. Ali, tehnologija nas je u mnogome i osakatila, jer mi ljudi nikada nemamo mjere niti kočnica. Zaboravili smo i pisati i družiti se, sve obavljamo putem tehnologije , pa čak i ono što se može na neki "starinski" način uraditi i gubimo se polako u tome. Primjer su naša djeca, i to najpouzdaniji. Ne pamtim kada sam vidjela dvije djevojčice koje se igraju kolicima i lutkicama, ili da sjede pred zgradom na nekoj dekici i igraju se normalnih dječijih igara. Većina ih sad "blututuje", koristi izraze koji su i nama odraslima ponekad potpuno strani, a to ne dokazuje njihovu inteligenciju i poimanje života, već samo dokazuje koliko je ta osakaćenost primjetna već u djetinjstvu. Mladi su nekada pisali pisma, razgovarali, sastajali se, sada je tehnologija put ka prijateljstvu, pa i vezama, a koliko je nesrećnih, usamljenih i nezadovoljnih, ne bih rekla da je tehnologija pomogla da postanemo bolji. "Joj, kako je taj mali pametan," često čujemo izraze kada vidimo šta klinci sa 10 godina rade na računaru, ali isto tako vidimo da ti isti klinci postaju sve nasilniji i nezadovoljniji, i da se uopšte ne snalaze u stvarnom svijetu. Ne treba dopustiti sebi da ti tehnologija uništi i "ono malo duše".

Alexns · **Tinkerbell's pixie dust**