ADHD - Poremećaj pažnje

crnibiser · samotvoja24

Razumijevanje djeteta s ADHD- om

Djeca s poremećajem pažnje uz hiperaktivnost, ili ADHD-om (Attention Deficit Hyperactivity Disorder), mogu predstavljati pravi izazov za svoje roditelje, učitelje, liječnike i sebe same. Ta djeca imaju teškoća u kontroliranju vlastitog ponašanja i velike izglede da postignu loše rezultate u školi. Što je ADHD? Koji su simptomi i uzroci? Kako se liječi?

Šta je ADHD?

ADHD nije nesposobnost za učenje, već problem ponašanja. Djeca s ADHD-om su pretjerano aktivna, impulzivna i teško zadržavaju pažnju duže od nekoliko minuta. ADHD pogađa 3% do 5% školske djece svih dobi, češće dječake. ADHD je vrlo stresan, kako za dijete, tako i za cijelu obitelj. Djeca s ADHD-om često znaju da je njihovo ponašanje ometajuće, ali ne mogu ništa učiniti. Roditelji to trebaju razumjeti i pružiti djeci ljubav i podršku. Osim toga, roditelji trebaju sarađivati s djetetovim liječnikom, učiteljima i drugim stručnjacima kako bi se naučili boriti s ADHD-om.

Znakovi ADHD-a

ADHD je teško dijagnosticirati jer se mnogi njegovi simptomi javljaju i kod drugih poremećaja. Simptomi ADHD-a obično započinju prije navršene sedme godine. Pri postavljanju dijagnoze važno je isključiti druge medicinske ili emocionalne probleme.
Djeca s ADHD-om teško zadržavaju pažnju, impulsivna su i obično pretjerano aktivna. Neka su djeca, međutim, nepažljiva i impulzivna, ali nisu hiperaktivna. Sva se djeca, s vremena na vrijeme, ponašaju na takav način, no djeca s ADHD-om ponašaju se tako gotovo uvijek. Slijedeći popis može vam pomoći u zaključivanju ima li vaše dijete simptome ADHD-a. Ako vaše dijete ima značajan broj ovih simptoma i ako ti simptomi traju šest mjeseci ili duže, porazgovarajte o svojim zapažanjima s liječnikom.

Djeca u dobi od 3 do 6 godina

stalno su u pokretu;
teško im je mirno sjediti za vrijeme obroka;
s igračkama se igraju tek kratko vrijeme, jure od jedne aktivnosti do druge;
s teškoćom odgovaraju na jednostavne zapovijedi;
igraju se na način koji se čini bučnijim od ostale djece;
govore bez prestanka i često prekidaju druge;
teško im je dijeliti, čekati, čekati u redu; često uzimaju stvari od drugih bez mnogo obzira za tuđe osjećaje;
redovito se loše vladaju;
s teškoćom održavaju prijateljstva;
odgajateljice u vrtiću opisuju ih kao "teške" ili "problematičnog ponašanja".
Djeca u dobi od 6 – 12 godina

često poduzimaju opasne poduhvate ne razmišljajući o tome šta bi se moglo dogoditi;
vrpolje se i meškolje nemirno na školskoj klupi i često šetaju po učionici;
lahko odvraćaju pozornost i ne dovršavaju dužnost ili zadatke;
s teškoćom prate upute;
igraju se na otvorenom agresivan način;
govore u neprikladno vrijeme i često nepromišljeno odgovore na pitanja;
s teškoćom čekaju u redu ili da dođu na red u igrama ili grupnim situacijama;
neorganizirana su i često gube stvari;
čine nemarne greške u školi i kod kuće;
imaju neujednačen školski zadatak;
društveno su nezrela imaju malo prijatelja i lošu reputaciju među vršnjacima;
učitelji ih označavaju kao „nemotivirane“, „lijene“, „sanjalice“, ili „problemtičnog ponašanja“.
Što uzrokuje ADHD?
Uzroke ADHD-a nije lahko razumjeti.

Neka izučavanja upućuju na slijedeće:
Djeca s ADHD imaju problema s tvarima koje šalju poruke u mozak;
Ako jedan ili oba roditelja imaju ADHD, njihovo dijete također, može pokazivati iste simptome;
Izloženost štetnim tvarima može izazvati ADHD;
ADHD se može javiti nakon dječjih bolesti;
ADHD može biti povezan s razvojnim problemima;
Ozljeda mozga može izazvati ADHD djagnosticiranje i otkrivanje ADHD-a.
Mnoga se djeca u pojedinim trenucima čine "hiperaktivnima", ali prava hiperaktivnost pogađa otprilike jedno od dvadesetoro djece mlađe od 12 godina. Ipak, ako mislite da vaše dijete možda ima ADHD, porazgovarajte o vašim razlozima za takvo mišljenje s liječnikom i psihologom.
Iako djeca mogu pokazivati znakove ADHD-a u ranoj dobi, do dijagnoze se obično ne dolazi sve do polaska u školu. Razlog je tome što djeca s ADHD-om često imaju najviše teškoća s ustrojem škole pa su njihovi simptomi najuočljiviji u razredu. Oni ne mogu uskladiti svoje ponašanje sa zahtjevima da se mirno sjedi, da se pažnja usmjerava traženo vrijeme, općenito, da se ponaša prema zadatim pravilima.

Za utvrđivanje ADHD-a ne postoji dređeni test

Dijagnostička evaluacija započinje kada liječnik razmotri cijelokupan život kako bi isključio svaki fizički problem. Liječnik će vas pitati o djetetovu ponašanju kod kuće i u školi. Željet će, također, dobiti više podataka od djetetovih učitelja o ponašanju u školi. Liječnik može zatražiti dodatne pretrage djeteta kako bi isključio druge probleme koji imaju slične simptome. Na primjer, neka djeca uz ADHD imaju i neki drugi problem, kao što su poteškoće s učenjem ili neki problem u ponašanju. U takvom slučaju, liječnik će vam dati savjet o liječenju oba problema.
ADHD je katkada teško utvrditi i može proći izvjesno vrijeme prije no što se dijagnosticira. Budite strpljivi i pružite djetetu mnogo ljubavi i podrške dok se ne nađe uzrok njegovih problema.

Savladavanje ADHD-a

Dijete s ADHD-om može uzrokovati mnogo stresova roditeljima i cijeloj obitelji. Ako se ne liječi njegovo će ponašanje biti trajno ometajuće za obitelj. No postoje neke stvari koje, vi kao roditelji, možete učiniti kako bi mu pomogli u kontroli svoga ponašanja.
Držite se ustaljenog rasporeda dnevnih aktivnosti. Neka vaše dijete, ako je to moguće, uvijek u isto vrijeme ustaje, jede, kupa, kreće u školu, odlazi na spavanje. Ako je moguće izbjegavajte boravak djeteta na mjestima i u situacijama koje mogu biti jako poticajne.
Djeca s ADHD-om često privuku pažnju roditelja kad učine nešto loše. Važno je obratiti pažnju na dijete i nagraditi ga ljubaznim riječima, zagrljajima, povremenim poklonom. Ova vrsta pozitivnog osnaživanja, te podrška i puno ljubavi od roditelja, i prijatelja pomoći će mu da se osjeća dobro.
Roditelji se često razljute zbog ponašanja djeteta s ADHD-om i katkad pribjegavaju fizičkom kažnjavanju. Tjelesna kazna kao što su batine, šamari ili udarci nije preporučljiva. Umjesto toga, upotrijebite učinkovitije disciplinske postupke. Na primjer, ako vas frustrira djetetova hiperaktivnost, pokušajte je ignorirati time što ćete otići. Ako je vaše dijete pretjerano uzbuđeno, pokušajte mu pažnju skrenuti na drugu aktivnost. Ako dijete reaguje udarcima ili ugrizima, možda će biti potrebno udaljiti ga iz trenutne situacije. Kratak predah nasamo (timeout) dok se dijete ne smiri mnogo je bolji izbor od fizičke kazne. Porazgovarajte s njime o njegovu ponašanju kad je mirno i provjerite da li je razumjelo posljedice takvog ponašanja.

Amra Kadušić, prof.pedagogije

Sarađujte s djetetovim učiteljem

Organizacija i pravila razreda često su teška za dijete s ADHD-om. Učitelj će biti u mogućnosti bolje pomoći vašem djetetu da napreduje u školi, ako razumije njegove teškoće.
Djeca s ADHD-om se lakše snalaze u okružju male grupe pa je treba koristiti kad god je moguće. U velikim grupama ostali lahko odvuku pažnju djece s ADHD-om. Osim toga, stvari im lahko dosade i trebaju stalni poticaj kako bi dovršili zadaće. Zbog toga je potrebno što više individualnih uputa i rada u razredu. Mnoga djeca s ADHD-om postižu mnogo više u 30 minuta ili jednom satu s privatnim učiteljem ili instruktorom nego cijeli dan u školi.
Važno je zapamtiti da djeca s ADHD-om mogu postizati jednake rezultate u školi kao i njihovi vršnjaci. ADHD ne znači da dijete nije pametno. Djeca s ADHD-om mogu biti neorganizirana i nepažljiva, no to je posljedica poremećaja ponašanja, a ne njihove sposobnosti učenja. Kad se poremećaj dijagnosticira i liječi, djeci s ADHD-om može se pomoći da postignu vrlo dobre rezultate u školi. Ako liječnik vašeg djeteta, učitelji i ostali stručnjaci sarađuju, te dijete dobiva mnogo podrške od obitelji i prijatelja, ono može postići akademski uspjeh. Razgovarajte s djetetovim učiteljima i liječnikom, psihologom te drugim stručnjacima, o posebnim programima za djecu s ADHD-om za koje bi oni mogli znati. Tradicionalno posebno obrazovanje je za djecu koja vrlo slabo uče, što ne mora biti problem djeteta s ADHD-om. No, razvijaju se novi programi koji će možda biti od pomoći.

Liječenje

Za ADHD nema lijeka, ali ima nekoliko načina pomoći. Uz savjetovanje i saradnju s djetetovim liječnikom, učiteljima, psihologom i drugim stručnjacima, te članovima obitelji, vaše dijete može imati normalan život usprkos ovom poremećaju.

- Terapija bez lijekova - kao roditelj djeteta s ADHD-om možda ćete čuti za razne vrste liječenja bez lijekova. Mnoge od njih nisu dokazano djelotvorne. Ipak, neke od tih terapija mogu biti korisne u pojedinim slučajevima;

- Terapiju igrom, može pomoći djetetu koje je tjeskobno i ima strahove, no ti poremećaji nisu ključni problem većine djece s ADHD-om;

- Posebne fizičke vježbe, one su obično usmjerene na poboljšanje koordinacije i povećanje djetetove sposobnosti da svladava aktivnosti koje ga mogu pretjerano stimulirati. Većina djece s ADHD-om imaju problema u tim područjima, ali to nije uzrok ADHD-a. Te vježbe mogu pomoći, no čini se da su djelotvorne većinom zbog toga što potiču roditelje da djetetu obrate više pažnje, a to povećava njegovo samopoštovanje;

- Posebnu prehranu, temelji se na nedokazanom mišljenju da određena hrana uzrokuje ADHD. Ti su načini prehrane usmjereni na određene skupine hrane kao što su dodaci, šećer i hrana na koju su djeca obično alergična, kao što su žitarice, orasi, čokolada, školjke ili pšenica. Bez obzira na to što postoje znanstveni dokazi da takva prehrana nije učinkovita, mnogi roditelji duboko vjeruju da ona može pomoći. Neki od tih načina prehrane su zdravi i neće prouzročiti nikakvu štetu. Pobrinite se, ukoliko vaše dijete koristi posebnu prehranu, da o tome razgovarate s liječnikom, te da to ne postane izvor sukoba s ostalim članovima obitelji. Zapamtite, nikakva posebna prehrana, sama po sebi, ne može riješiti probleme ADHD-a i ne treba je upotrebljavati kao jedino liječenje za ponašanje vašeg djeteta.Roditelji trebaju znati da neki načini liječenja mogu biti opasni za njihovo dijete. Tu spadaju megavitaminska terapija te posebni vitaminski i mineralni dodaci. Svakako porazgovarajte s liječnikom prije nego primijenite kod svoga djeteta bilo koje liječenje koje ne uključuje lijekove.

- Lijekovi, stimulativni lijekovi su vrlo korisni u liječenju ADHD-a. Davanje stimulansa djeci s hiperaktivnošću i problemima deficita pažnje može izgledati čudno. No, umjesto da uzrokuju još veću aktivnost, ti lijekovi smanjuju hiperaktivnost i povećavaju opseg pažnje. Lijekovi pomažu djeci s ADHD-om kontrolirati svoje ponašanje. Dijete koje upotrebljava te lijekove obično postaje mirnije i pažljivije.

Amra Kadušić, prof. pedagogije

crnibiser · samotvoja24

E sad zašto sam ja ovo ovdje postavila jeste razlog jer se ADHD uvrštava u psihički poremećaj mada ja ne smatram tako. Ne postoji lijek za koji bi se reklo sa sigurnosću da će 100% izliječiti osobu ili dijete sa ADHD-om jer se to nikad ne može izliječiti ali se može naučiti živjeti s tim i kontrolirati se. Većinom se djecu šalje psiholozima koji odmah posežu za receptom i propišu Ritalin koji ni po koju cijenu nemojte da uzimate i sa njim ubijate svoje dijete , jer davajući im Ritalin dajete im otrov.

Imam sina koji je malo življi i to pripisujemo hiperaktivnosti. Medjutim ponekad mu se desi da u školi tokom nastave jednostavno okreće glavicom tamo amo i ne stigne završiti zadati mu zadatak. To i nije tako veliki problem jer sam ja kao roditelj podigla se i dajem svaki sekund sebe da pomognem djetetu.

Tražeći po netu o gubljenju pažnje i koncentracije djeteta na nastavi naišla sam na ADHD za koji sam iskreno prvi put sad čula. Budući da sam od početka znala da je moj sin malo življe dijete ( ne pravi on probleme , ne tuče se ) već jednostavno uvijek je u pokretu i ne može na jednom mjestu dugo od samog početka , a to je sad već pune 3 godine i sad evo i četvrta godina borim se i moljakam učiteljicu da dijete premjesti u prvu klupu na šta ona jednostravno je gluha.
Kao roditelj koji želi pomoći svome djetetu preduzela sam i taj korak i otišla do pedagogice u školu i objasnila joj sve šta i kako. Pedagogica je čula za ADHD i smatra da to kod mog sina nije u pitanju , ali je pozvala i učiteljicu moga sina i nas tri smo sjele da razgovaramo. Sve bi to bilo prelijepo da nisam naišla na probleme za koje ni u snu nisam mogla ni pomisliti.

Naime pedagogica i ja smo tražile da se dijete premjesti u prvu klupu i da se na dijete obrati pažnja kada počne da luta na času time da se opomene.Njegova učiteljica mi je kratko i jasno rekla kako ona nema samo moga sina u razredu već njih 25-oro i kako ne može više da ostane s nama da razgovara jer je ona gladna i ide da jede dok joj nije prošla pauza. Laughing

Kada je pedagogica ponudila dvije knjige o tome kako se ponašati prema djetetu koje je hiperaktivno ili ima ADHD ona nije htjela ni da uzme knjigu pa makar to bilo reda radi. Učiteljica je otišla rekavši da će dijete prebaciti u prvu klupu. Od tog našeg razgovora je prošlo već 10 dana , ali učiteljica dijete i dalje drži u zadnjoj klupi i jednostavno je boli briga za sve to. Kada sam joj to rekla da ne poštuje dogovoreno samo je rekla kako ona ima i bez toga previše posla Laughing

Danas sam opet išla kod pedagogice koja je rekla da će ujutro sama otići u njihovu učionicu i opomenuti učiteljicu da uradi ono što joj je ona kao pedagogica naredila.

Mislim jako sam se razočarala u sustav školstva današnjega koliko se malo ili ni malo ne želi pomoći djeci. Kada se roditelj raspituje za dijete i njegovo ponašanje u školi nazivaju ga pogrdnim riječima i dosadnim gnjavatorima , ali kada roditelji ućute i ne govore ništa onda su to roditelji koji su nemarni i ne brinu za djecu i kada se nešto desi u školi onda se kaže da je roditelj ili dijete krivo.

Da li vi imate ista ili slična iskustva i kako ste se s tim ponijeli?

E da evo vam formular po kojem možete utvrditi da li vaše dijete ima poremećaj pažnje ili ADHD

ZAPAŽANJE RODITELJA O PONAŠANJU DJETETA KOD KUĆE
1. Za vrijeme jela

Nemiran, neprestano se diže i sjeda
da ne

Vrpolji se
da ne

2.Za vrijeme gledanja televizije
da ne

Nemiran, neprestano se diže i sjeda
da ne

Vrpolji se
da ne

Stalni pokreti diranja tijela ili predmeta
da ne

3. Za vrijeme pisanja zadaće
da ne

Nemiran, neprestano se diže i sjeda
da ne

Stalni pokreti diranja tijela ili predmeta
da ne

4. Za vrijeme igre
da ne

Ne može se zaigrati
da ne

Neprestano mijenja aktivnost
da ne

5. Ponašanje izvan kuće (osim škole)

Nemiran za vrijeme putovanja
da ne

Nemiran za vrijeme kupovine (uključujući i diranje izloženih stvari)
da ne

DIJAGNOSTIČKI KRITERIJI ZA POREMEĆAJ MANJKA POZORNOSTI S HIPERAKTIVNOŠĆU

1.Nepažnja (Barem tri od navedenih):

1. Često ne uspijeva završiti započeto.
2. Često ne sluša
3. Lagana distraktibilnost (često reagira na podražaje, zvukove... iz okoline)
4.Poteškoće koncentracije na školske zadatke ili druge zadatke koji zahtijevaju održavanje pažnje
5. Poteškoće sa aktivnostima u igri

2. Impulzivnost (Barem tri od navedenih):

1. Često djeluje prije nego promisli
2. Mijenja prekomjerno jednu aktivnost s drugom
3. Teškoće s organizacijom rada
4. Potrebno je mnogo nadzora
5. Često povikuje u razredu
6. Teškoće u čekanju na red u igri ili grupnim situacijama

3. Hiperaktivnost (Barem dva od navedenih)

1. Prekomjerno trči okolo i vrpolji se
2. Teškoće s mirnim sjedenjem i prekomjernim vrpoljenjem
3. Ima teškoća da ostane sjediti
4. Stalno je u pokretu ili kao da ga pokreće motor

4.Početak prije sedme godine i trajanje barem šest mjeseci.

DIJAGNOSTIČKI KRITERIJI ZA POREMEĆAJ MANJKA POZORNOSTI S HIPERAKTIVNOŠĆU

1. Poremećaj traje barem šest mjeseci i prisutno je barem osam od navedenih:

1. Često nemirnih ruku ili nogu ili se vrpolji kod sjedenja
2. Ima teškoće ostati sjediti kada se to zahtijeva
3. Teškoće kod čekanja na red ili u skupnoj situaciji
4. Često odgovara na pitanja prije no što su potpuna
5. Teškoće s primanjem instrukcija
6. Teškoće sa zadržavanjem pažnje na zadatku ili igri
7. Često mijenja jednu nedovršenu aktivnost drugom
8. Teško se igra mirno
9. Često govori prekomjerno
10. Često prekida druge ili im se nameće
11. Čini se da ne sluša što je rečeno
12. Često gubi stvari potrebne za zadatak ili aktivnost kod kuće ili u školi
13. Često upuštanje u opasne fizičke aktivnosti bez razmišljanja o posljedicama

2. Početak prije sedme godine

LUTAJUĆA POZORNOST
Ako učenik ne može usmjeriti pozornost, govorimo o lutajućoj pozornosti što se može manifestirati u slijedeće razvojne disfunkcije:

1. Poteškoće s detaljima
Učenik ne uočava detalje ili mijenja slične podražaje (npr. slovo b i p, znak + i -)
2. Zapažanje sporednih stvari
Učenik opaža nebitne podražaje kao što je npr. izgled učitelja, mrlja na ploči.
3. Poremećaji spavanja
Djeca ne spavaju dobro noću, postoji neravnoteža između budnosti i spavanja, postoje problemi s uspavljivanjem.
4. Kratko trajanje pozornosti
Gubi interes i pozornost prije očekivanog vremena.
5. Usporena pozornost
Može se predugo zadržati na jednom podražaju (npr. kod čitanja) te ne uspjeva pratiti protok informacija.
6. Nedosljednost pozornosti
Koncentracija je nestalna, povremeno dobra, a ponekad slaba.
7. Vidna distraktibilnost
Učenika snažno privlači slika te se ne može usmjeriti na bitne sadržaje.
8. Slušna distraktibilnost
Učenika ometa mnogo nevažnih zvukova pa su pažljiviji u mirnom okruženju.
9. Distraktibilnost zbog želje
Misli mu lutaju na planove i želje, a zanemaruje sadašnjost.
10. Socijalna distraktibilnost
Učenika smetaju uglavnom vršnjaci i grupa pa čine mnogo pogrešaka koje ne zapažaju i ne mogu kontrolirati svoj rad.

Konjanik · **Ludi Bosanac**

Od sestre mali je hiperaktivan, odnosno, po navodima doktora, dojagnoza je blaži ADHD... Bilo je problema dok se to nije ustanovilo, nismo znali šta sa njim... Sad je sve drugačije, ali, mada nije moja stvar, mislim da su ga sestra i zet malo dotukli. Mislim, dijete je maltene uvjek na oku, za sve kriv, i kad se nešto uzijani, mala stvar, oni prejako odreaguju. Ko fol shvataju da je problem u njemu, ali nikako da to sprovedu u djelo.

Teško je roditeljima, naravno, ali dijete se ne smije okriviti baš za sve. Ne znam, nisam psihilog, ali vidim, kad sam ja sa njim, ako ga prihvatim kao meni ravnom, da sa njim pričam, da se i igram sa njim, vidim da se smiri, šta više, jako je pažljiv, guta rijeći i savjete. Mali od seke, je takođe jako inteligentan, i da se sa njim vrlo dobro, samo je potrebno biti smiren, uvjek imati u vidu, da ne može da bude ko mi, da sjedi, da razmisli prije nego progovori... Da se sa njima, samo strpljenja i razumjevanja ne smije da fali.

crnibiser · samotvoja24

Pa Konjicu ovdje se i savjetuje stalno da dijete s ADHDom nije dijete s hendikepom , da je tesko za sviju pogotovo za roditelje jer su oni najvise vremena uz to dijete ali da je potrebno dosta strpljenja , ljubavi i paznje da bi to dijete uspjelo nositi se s tim.

Ja sam isto tako na pocetku kaznjavala ga svim i svacim od onoga neces izaci vani danas pa cijelu sedmicu , pa do onoga za kaznu u svoju sobu ne smijes izaci i igrati se , nema tv-a , itd. Vecinom sam vikala na njega jedino ga nisam udarala.

Sad tek vidim da ni jedna od tih kazni nije bila primjerena niti je on na nju reagovao , jeste trenutno i to traje nekoliko minuta i opet po starome kao da nista nije bilo Mr. Green

Sad sam se okrenula drugacije prema njemu i poslusala sam pojedine savjete i vidi se napredak , ali i ne ocekujem da se preko noci dese cuda , ali napredak i boljitak se vidi.

Maloprije je mali dosao iz skole i kaze da je jutros mu u razred prvi cas dosla pedagogica i premjestila ga u prvu klupu , cim je dosao iz skole uzeo je da izradi zadacu , u skoli je stigao prepisati ono sto je bilo na tabli ( sto prije nikako nije mogao) i u kucu je usao sav ushicen jer je sjedio u prvoj klupi pa ga je uciteljica vidjela kada je podigao ruku da cita stivo iz citanke i on je dobro citao pa ga je uciteljica pohvalila i djeca u razredu su mu pljeskala i govorila mu bravo Mr. Green

Mnogi nece ili ne zele to da prihvate ali toj djeci je potreban podsticaj da idu naprijed i uzivaju kada ih neko pohvali , s tim dobijaju volju da budu jos bolji. Mr. Green

Konjicu koliko godina ima taj mali ti od sestre?

Konjanik · **Ludi Bosanac**

Mali ima 12 godina.
Da, sve si to ljepo napisala. Taj podsticaj što pominješ, to je meni jako važno u svoj priči. Ne bi sad da ispadnem ja ovdje neko i nešto, ali vidim, baš zbog toga, što malog saslušam, što ga motivišem za dobro, mali mene nekako najviše i voli i gotivi. Volim sa djecom pričati ko sa odraslima, i to se jako pozna.

Mirian (tako mu je ime), nije zlo dijete, i ni jedno dijete koje ima ADHD nije zlo dijete, to se mora shvatiti, njemu jednostavno razum ne stiže svarit šo mu padne na pamet.

crnibiser · samotvoja24

Ni jedno dijete s tim simptomima nije bezobrazno dijete , ono je jednostavno samo za sebe "štetno". Ono ne dira niti ometa drugu djecu.

Naime mnogi ne mogu da shvate da dijete s ADHDom nije dijete koje pravi probleme , psuje , krade , laze , razbija oko sebe...njihov jedini problem jeste u tome sto to dijete jednostavno ne moze da miruje na jednom mjestu dugo , kada recimo pise zadacu za trenutak se zamisli i ako je ograniceno vremenom ne stigne na vrijeme da zavrsi zadatak.

Znaci ADHD je u stvari pomanjkanje djetetove paznje na zadato , jednostavno gubi koncentraciju.

Dok sam setala po netu i citala o ADHDu naisla sam na clanak gdje se spominje predceoni korteks..

Da bi se bolje razumjelo to da ta djeca nisu stetocine za druge evo jedan primjer s neta

*Mayche* · **.:Lust Stained Despair:.**

Savet psihologa: Kako da obuzdate hiperaktivnost kod deteta

Hiperaktivnoj deci potrebno je puno reda i discipline. Usmeravajte ih i podsećajte ih da na vreme izvršavaju svoje obaveze, savetuje psiholog Nebojša Jovanović.

Hiperaktivnost, kaže Nebojša Jovanović, nije bolest, već samo poremećaj koji se uz dobru stručnu pomoć i odgovarajuće ponašanje okoline može ublažiti ili otkloniti

Roditelji deteta koje nikako ne može da se smiri na jednom mestu, koje jurca naokolo, koje se pentra tamo gde njegovi vršnjaci ne stižu pogledom ili koje sve započinje a ništa ne završava uglavnom nisu svesni da imaju ozbiljan problem. Žive u ubeđenju da je njihovo dete nemirno i živahno i da će se uskoro smiriti. Međutim, psiholozi ukazuju da ovakvo ponašanje teško može da se podvede pod nestašluke i da treba ispitati ima li dete hiperkinetski poremećaj pažnje, tzv. ADHD sindrom. Ovaj poremećaj ne može da prođe sam od sebe, već zahteva stručnu pomoć i određeno ponašanje roditelja i ostalih osoba iz detetovog okruženja.

NEMIRNO NIJE ISTO ŠTO I HIPERAKTIVNO
Psiholog Nebojša Jovanović, koji već godinama radi s hiperaktivnom decom kaže da se kod nas nedovoljno zna o ovom sindromu pa se često ne razlikuju nemirno dete od deteta sa ADHD sindromom.
Stoga savetuje roditeljima, vaspitačima, učiteljima i pedagozima da pažljivo posmatraju dete i da provere da li se za njega vezuju:
– Impulsivnost
– Hiperaktivnost
– Selektivna pažnja.
Jovanović naglašava da neke od ovih osobina imaju imaju svi odrasli i deca ali da se hiperaktivna deca razlikuju od drugih po tome što ih imaju sve tri. Kod njih su i impulsivnost, hiperaktivnost i selektivna pažnja veoma izraženi i ispoljavaju se u svako vreme i u svakoj prilici. Njima je sasvim normalno da u bioskopu jedu sendvič i da na času ustaju kad god im padne na pamet iako druga deca mirno sede.

MNOGO PRIČA I STALNO SE VRPOLJI
Simptomi hiperaktivnosti ponekad se javljaju još u najranijem uzrastu, ali se najčešće otkrivaju tek kada dete krene u školu i dobije prve ozbiljne obaveze kojima treba da odgovori. Kako se ponaša dete sa ADHD sindromom:
– Mnogo priča
– Uvek ima svoj komentar na sve
– Ponaša se kao da sve zna i odgovara i pre nego je čulo celo pitanje
– Upada drugim ljudima u reč
– Stalno se nameće drugima u igri i razgovoru
– Stalno je u pokretu, ne može da sedi mirno, vrpolji se, klati se nogama ili rukama, trčkara i pentra se čak i kada je to opasno po njega, ustaje i kada ne bi trebalo.
Osim toga, ova deca zaboravljaju šta treba da urade, ne završavaju započete zadatke i gube stvari. Bilo koji zvuk, miris ili dodir može da im odvuče pažnju. Zbog svega toga ova deca često u školi postižu slabije rezultate od svojih vršnjaka.

Ugroženiji dečaci
Među hiperaktivnom decom dečaka je deset puta više nego devojčica. Naš sagovornik ukazuje da je jedan od razloga za to i činjenica da su očevi sve manje prisutni u vaspitavanju dece.
– Očevi su stroži i skloniji uvođenju discipline. Nedostatak discipline zgodan je teren za nastanak hiperaktivnosti. Porastu hiperaktivnosti kod dečaka pogoduju i činjenice da u vrtićima rade isključivo ženski vaspitači i da s njima u školama radi mnogo više učiteljica nego učitelja.

NIJE BOLEST NEGO POREMEĆAJ
Hiperaktivnost, kaže Jovanović, nije bolest, već samo poremećaj koji se uz dobru stručnu pomoć i odgovarajuće ponašanje okoline može ublažiti ili otkloniti.
– Roditelji koji posumnjaju da njihovo dete ima ovaj sindrom trebalo bi da se jave psihologu ili dečijem psihijatru. Tehnike modifikovanog ponašanja, koje određuju jasna pravila, za samo pola godine mogu da daju dobre rezultate – kaže Jovanović.
To podrazumeva i promenu ponašanja roditelja i poseban režim vaspitavanja i usmeravanja. Roditelji bi trebalo da:
– Zadaju detetu obaveze
– Uvedu red u dnevne aktivnosti
– Pohvaljuju i nagrađuju poželjno ponašanja
– Izbegavaju grdnju
– Usmeravaju ga i podstiču da završi zadatke
– Podsećaju dete na obaveze.
U težim slučajevima pristupa se i lečenju psihofarmakološkim sredstvima iz grupe psihostimulanasa.

{Zena}