Treći Rajh i Ezoterija

velociraptor · **Banovan!**

eins, zwei, drei...

Drugi svetski rat je, verovatno, najinteresantniji period 20. veka za sve one koje interesuje istorija, jer je i posle toliko godina obavijen mnogim tajnama i enigmama, koje neće nikad biti otkrivene. Ili, da se korigujem, teško da će biti obelodanjene javnosti. Prezentuju se samo onoliko koliko se smatra za potrebno. Na kašičicu i to onu kafenu.
Na Nirnberškom procesu 1946. godine otkriveni su neki detalji koji, po mnogima nemaju veze, sa geopolitikom već sa nekom drugom temom. Samo na prvi pogled.

Wolfram Sievers, jedan od optuženih, na pitanje sudije da kaže nešto o sebi, rekao je da je on bio SS-ovac i generalni sekretar ustanove Ahnenerbe. Tada se prvi put i saznalo za taj ogranak SS-a. U prevodu to je bila ustanova čije se delovanje baziralo na naučnim istraživanjima (za ispitivanje rasnog porekla) i u koje je tadašnja Nemačka uložila velika novčana sredstva. Ahnenerbe iza sebe ima preko 100 istraživačkih akcija, od kojih su neke bezazlene i smešne, a neke takve da se čoveku digne kosa na glavi od jeze. Neka od tih bezazlenih istraživanja su: simbolizam harfe u Irskoj, razlozi opstanka sekte Rozenkrojceri, zašto Englezi igraju kriket, fizička i moralna gradja Nordijaca...
Na prvi pogled jedna sasvim uobičajena organizacija koja istražuje ambijent, duh i sve ono što je vezano za nordijsku narod. Poslali su svoju ekspediciju u Tibet gde su etnolozi dobili zadatak da se vrate sa dokazima da je nordijski narod baš poreklom odatle.
U okviru svoje organizacije skupili su dosta vidjenih ljudi iz različitih oblasti, a jedna od njih je bila i medicina. Na nju su posebno stavili akcenat.

Ahnenerbe spada u najtajnije poduhvate 3. Rajha i teško je otkriti čime se sve bavila, jer je njena arhiva uništena pre ulaska saveznika u Berlin. Čovek koji je trebao da izadje na sudjenje posle Sieversa je, takodje, bio visoki član ovog SS ogranka.
Izvesni profesor Hielscher je bio alfa i omega u timu koji se bavio ezoteričnim doktrinama i uticaju magije na čovekovo vladanje (opa bato!).
I umesto da se od njega sazna mnogo toga, i pitanja i odgovori su bili takvi da se skretalo sa teme i zaobilazilo ono glavno. Verovatno je prilikom hapšenja došlo do nekog kompromisa (verovatno = 100 posto) tako da mu je poštedjen život u zamenu za nešto što kasnije nije izašlo u javnost. Čak mu je bilo i omogućeno da svog prijatelja Sieversa otprati do mesta gde su ga pogubili i da se sa njim poslednji put pozdravi.
Rukovali su se, zagrlili, sklopili oči, a onda počeli da izgovaraju neke magične ritualne reči... Neobičan oproštaj, vaistinu neobičan za 2 vojnika.
Ipak, pronadjen je dnevnik Sieversa u kome mnogo toga piše što se poklapa sa podacima koji su već postojali. Medjutim, od trenutka kad je taj dnevnik pao u ruke saveznika, pa do isporuke istog u arhivu, desilo se to da je iscepano nekoliko strana.
Da li je to uradio sâm Sievers ili oni koji su uzeli dnevnik, jer su smatrali da tek u takvom skraćenom izdanju, može da ide u arhivu, nikad se neće saznati.

Ko je stajao iza ove organizacije i čija je to zamisao bila?
Hajnrih Himler lično! Smatrao je da je to ono po čemu će ga naraštaji pamtiti i izborio se da Ahnenerbe dobije sva sredstva kako bi mogli da eksperimentišu do mile volje.
Da li je to bila njegova solo akcija ili su za nju znale i ostale glavešine 3. Rajha?
DA, znali su i ostali. Ne samo da su znali nego su jedva i dočekali da tako nešto zaživi.
A kako i ne bi kad su svi oni na ovaj ili onaj način šurovali sa djavolom.
Gering, Rozenberg, Hitler, doktor Mengele... Tačnije, Mengele je bio samo egzekutor u celoj toj raboti, jedan od egzekutora.

Herman Gering je nemački vazduhoplovac i njihov odlikovani junak iz 1. svetskog rata. Za nas je bitan, jer je čovek koji se najviše zalagao za “srpsku stvar” (imao je zaduženje da ubedi Karadjordjeviće da pristupe Trojnom paktu). Bio je jedan od onih učesnika u neuspešnom puču kad su pokušali da dovedu Hitlera na vlast 1923. godine. Zbog toga je morao da pobegne iz zemlje. I tamo, u inostranstvu, jedna večera sa suprugom mu je otvorila “nove vidike”. Večerali su, u kući jedne porodice, koja je imala na kaminu kukasti krst - svastiku. Geringu je to upalo u oči i počeo je da se raspituje o značenju tog simbola, interesovali su ga detalji. Počinje da se vidja sa tom porodicom i impresioniraju ga pričama o nordijskim mitovima i o čuvenoj zemlji Thule, gde se po predanju nalazi istoimeni dvorac. Kad su videli da i on veruje u dolazak “Mesije svih Arijevaca” i da je Bavarac, otkrivaju mu da u Minhenu postoji “Društvo Thule” i da može da se priključi toj organizaciji. Upućuju ga na njihovog čoveka. Taj čovek je Alfred Rozenberg (autor knjige “Mit 20. veka”). Rozenberga je posle neuspešnog puča, Hitler imenovao za predsednika stranke NSDA.
1925. Gering je pomilovan i kad se vratio u zemlju, odmah je stupio u kontakt sa Rozenbergom.

Adolf Hitler je zatvorske dane provodio analizirajući “ Mit 20. veka” i čitajući knjige ezoterične tematike. Ne treba zaboraviti da je on rodjen u austrijskom gradu Braunau-u, koji je bio rasadnik mnogih spiritista i medijuma (na primer, braća Šnajder).
Nije zanemarljiv ni podatak da je uoči dolaska na vlast imao svog ličnog astrologa.
Jan Hanussen je bio za njega isto ono što i Raspućin za ruski dvor, pa su ga zato i zvali nemački Raspućin. Za Novu godinu 1933. prognozirao je Hitleru da je pitanje dana kad će doći na vlast i da će 12 godina biti prvi čovek države. Tada mu je dao i prigodan talisman. Po dolasku Hitlera na vlast, taj Jan Hanussen je nadjen mrtav u šumi.

Jozef Mengele je dete iz imućne porodice. Otac fabrikant mu je omogućio da još kao student živi na visokoj nozi i da se ne opterećuje time koji će fakultet upisati i da li će imati dovoljno novca za svakodnevne troškove. Završio je paralelno medicinu i filozofiju i bio je još jedan od onih koji je pristupio Hitlerovoj NSDA partiji. Imao je probleme sa roditeljima i stranačkim kolegama kad je oženio devojku luteranske veroispovesti.
Kao jedan od najboljih studenata medicine završio je u logoru Aušvic, gde je bio medicinski upravnik. Dobio je zeleno svetlo od glavnog upravnika logora, Adolfa Ajhmana, a ovaj od Himlera da eksperimentiše na logorašima. I on je to i radio.
To je ona verovatno najmračnija epizoda organizacije Ahnenerbe.
Mengeleova opsesija su bili blizanci! Testirao je svoje znanje iz medicine kako bi video da li može da im promeni boju očiju + da pokuša da stvori uslove za začeće blizanaca.
Sanjao je o tome da svaka žena arijevske krvi radja blizance. Takvim eksperimentima ubio je na hiljade i hiljade žena, ljudi i dece.
Delove tela i rezultate eksperimenata je pakovao u posebene ambalaže, a onda ih slao u Berlin. Te pošiljke su imale poruku “Ratni materijal. Hitno!”
Tvrdio je da će mu to poći za rukom ukoliko rat potraje još par godina duže.
On je verovatno jedan od prvih lekara kome je pošlo za rukom da promeni pol pacijentu.
Toliko daleko je išao sa eksperimentima.

Hajnrih Himler je od svih glavešina 3. Rajha otišao najdalje opsednutošću nemačkim srednjim vekom i nordijskim mitovima. Kralj Artur, pehar Gral, zemlja Thule gde je bio i istoimeni dvorac su mu se stalno motali po glavi.
On je u tome našao neki samo njemu znan silogizam i kralja Artura poistovetio sa nordijskim junakom Zigfridom, koji se, da bi postao neranjiv, okupao u krvi zmaja. Fridrih Drugi (ali ne Fridrih Drugi Veliki iz 18. veka) je bio njegov idol.
To je isti onaj koga su hrišćani smatrali Satanom srednjeg veka, jer je dva puta išao na Rim i zaratio sa crkvom.
Ništa bolji nije bio ni Himler, jer je i on sebe smatrao iznad crkve.
Kad je Hitler došao na vlast, on je uspeo da ostvari svoj san o dvorcu Thule.
Rekonstruisao je jedan dvorac u Nemačkoj, u koji su mogli da udju samo odabrani i koji nije bio za svakoga. U tom dvorcu su bili kipovi Fridriha Drugog i ostalih nemačkih junaka iz srednjeg veka, ogromna biblioteka, po uzoru na kralja Artura, bio je tu i jedan sto za 13 osoba (kralja Artura – Himlera i njegovih 12 vitezova).
U podrumu je postojala kapela rezervisana za vitezove i u njoj bi bili sahranjivani Himlerovi podredjeni, a ne na groblju. Smislili su i novi ritual za sklapanje braka i krštenje dece. Brak i krštenje su regularni samo ako se obave u ovom zamku gde su matičari i sveštenici-oficiri SS-a. Rituali nalik na one u masonskim ložama.

Emilli · Odomaćeni član

Još jedan zanimljivi tekst vezan za Adolfa Hitlera i ezoteriju:

MESKALIN, PSILOCIBIN
mystica psychodelica

Oko 1909. godine u Beč je iz provincije dolunjao mladi soboslikar u ranim dvadesetima, prazna džepa i opsesivne vjere u vlastiti umjetnički talent. U dva se navrata nije uspio upisati na studij arhitekture, pa je životario prodavajući male akvarele i naslikane razglednice ispred brojnih bečkih povijesno-turističkih lokacija. Slobodno je vrijeme provodio jedući kremšnite, politizirajući po zadimljenim, jeftinim bečkim kavanama i proučavajući germanski misticizam i mitologiju.

Ova ga je posljednja i najjača strast dovela do Ernesta Pretzschea, vlasnika male knjižare u starom dijelu grada u čijoj se stražnjoj kancelariji satima diskutiralo o moći sv. Graala i tzv. Longinusova koplja, metalnog šiljka kojim je, navodno, istoimeni rimski vojnik probio tijelo Isusa Krista i koji se kao osobito atraktivna relikvija čuvao u glavnom gradu imperije bogate prošlosti. Pretzsche je svog mladog štićenika, čije je ime bilo Adolf Hitler, snabdijevao literaturom, pomagao financijski, ali i indoktrinirao tezama o superiornosti arijevske rase koja je imala pravo koristiti i najokrutnije metode u realizaciji temeljnog cilja–dominacije čitavim svijetom. Dakako, da za tako maglovite, dalekosežne i bolesne ambicije siromašnog soboslikara nije moglo kvalificirati samo uživanje u Wagnerovim djelima i pangermanskoj mistici, pa ga je Pretzsche postupno uvodio u tajne alkemije, astrologije i onog čemu se sam posvetio–crne magije.

Bečki knjižar, čije je lice neodoljivo podsjećalo na žablje, bio je dijete farmaceuta Wilhelma Pretzschea koji je dobar dio života proveo u Mexico Cityju i tamo dobro proučio ritualnu magiju Asteka. Njegov je sin Ernest, po povratku u Austriju 1892. godine, već odlično poznavao djelovanje malog modrozelenog, psihodeličnog kaktusa pejotla (lat. Lophophora williamsii), kojim su se drogirali meksički domoroci, doživljavajući tako, za europske pojmove spektakularna proširenja svijesti. Uskoro će to znanje postati moćno oružje u rukama negdašnjeg stanovnika Meksika. Zadojen antisemitizmom, germanskom veličinom i sotonskom bezobzirnošću, Pretzsche se priključuje okultnoj loži na čijem se čelu nalazi stanoviti Guido von List, prva osoba koja u ritualima umjesto kršćanskog koristi kukasti križ. List, kojeg neki uspoređuju s čuvenim Aleisterom Crowleyom, bježi iz Beča nakon skandala u kojem u javnost izlaze detalji o srednjovjekovnim ritualima punim seksualnih perverzija. Međutim, demonsko je sjeme već posijano.

Sotonističko viđenje sv. Graala, uvjerenje da je Germane stvorila izvanzemaljska superrasa i predanost Tamnoj Strani daju Pretzscheu novi životni smisao. Tako i njegovu duhovnom sljedbeniku, Adolfu Hitleru.

Kako je to kasnije napisao povjesničar dr. Walter Johannes Stein, koji je u to vrijeme osobno poznavao Adolfa Hitlera, a za vrijeme Drugog svjetskog rata postao savjetnikom Winstona Churchilla, mladi se soboslikar već tada nalazio na putu kojim ga je usmjerio dijabolični knjižar. Kasnijim je istraživanjima ustanovio da je Pretzsche Hitleru konačni “kozmički smisao” dao uvođenjem u korištenje pejotla, pri čemu je pomogao jedan bizarni lik. Riječ je o Hitlerovu prijatelju Hansu Lodtzu, starčiću razbarušene sijede kose, travaru koji je usamljen živio u skromnoj kolibi na obali Dunava. Po svemu sudeći, on je budućem Fuhreru zamiješao prvu smjesu koja je sadržavala magični kaktus. Već do 1913. godine Hitlera je redovita uporaba, tada još uvijek slabo poznate droge, dovela do mesijanskih vizija o predodređenosti izabrane rase i osobnoj misiji.

Zapadna je znanost ustanovila da je aktivni princip pejotla alkaloid meskalin, no ova je misteriozna droga među bijelce ozbiljnije prodrla tek koncem prošlog stoljeća, u SAD, preko Quanaha Parkera (1839-1911), posljednjeg poglavice plemena Comanche. Njegovi opisi djelovanja malog kaktusa koji ga je “povratio od mrtvih” dovoljno su poticajni za stanovnike surova američkog podneblja i religija se pejotla nezadrživo širi. Već 1918. godine u Oklahomi je osnovana Native American Church, crkva čiji se obred zasniva na uzimanju pejotla, dakle na djelovanju na živčani sustav njegova glavnog sastojka meskalina.

U Europi se prvom detaljnijom studijom utjecaja meskalina na čovječju psihu smatra djelo dr. Kurta Beringera na 400 stranica, a pod naslovom “Der Meskalinrausch”. Riječ je o 1919. godini, prije koje su u zavodljive vizije pejotla uvid imali samo rijetki pojedinci, uglavnom skriveni pod plaštom tajnih okultnih udruženja. Gotovo je sasvim sigurno da je farmaceut Pretzsche bio svjestan prvih opisa pejotla, od Francisca Hernandeza iz 1651. godine, kojim ovaj španjolski kraljevski liječnik upozorava na moć viđenja budućnosti koju kaktus navodno daje, do povremenih izvješća antropologa koji opisuju život i običaje pripadnika plemena Tarahumara. Domoroci s vremenom miješaju kršćanstvo i drevnu religiju baziranu na djelovanju magičnog kaktusa, pa literatura bilježi opise mentalnih kontakata s osobom Isusa Krista u onih koji se nalaze pod utjecajem meskalina.

Zanimljivo je da se postupno razvija vjerovanje u postojanje sveca zaštitnika pejotla, imenom El Santo Nino de Peyotl, koji možda ima neke veze s likom Meskalita kojeg uvodi mnogo godina kasnije Carlos Castaneda, a radi se o kaktusolikom humanoidu kojeg ovaj antropolog navodno redovito kontaktira za vrijeme transa induciranog tajanstvenim alkaloidom. Obzirom da neki stručnjaci procjenjuju kako je djelovanje pejotla ljudima poznato već oko 3.000 godina, a Asteci su oni koji su njegovu primjenu razvili do savršenstva, teško je povjerovati da Pretzsche nije raspolagao znanjima o nadnaravnim moćima koje kaktus pruža i koja su bila više nego dovoljna da mu osiguraju povlašteni status u bečkoj okultnoj komuni.

Hitler i meskalin

Hitler odlazi u Njemačku gdje ga zatiče Prvi svjetski rat, u koji se uključuje bez oklijevanja i stječe reputaciju sluđena fanatika koji se ne može pomiriti s neumitnošću vojnog poraza. Postaje kaplarom, dobija Željezni križ drugog reda, ali završava u sjevernonjemačkoj bolnici Pasewalk, navodno oslijepljen bojnim otrovom iperitom upotrijebljenim na francuskoj fronti. Upravo taj dio Hitlerova životopisa daje naslutiti da se on ponovo, igrom slučaja, sreće sa svojim starim prijateljem meskalinom. Bar ako je vjerovati povjesničaru psihijatrije dr. Rudolphu Binionu, koji je svoju smjelu špekulaciju objavio u stručnom časopisu “History of Childhood Quarterly”.

Naime, pri prijemu u vojnu bolnicu, kod Hitlera je prvobitno dijagnosticirana “psihopatska histerija”, jer su neki njegovi suborci tvrdili da nije mogao oslijepiti od iperita, obzirom da se njihova jedinica nalazila na povišenoj lokaciji do koje otrov nije ni mogao doprijeti. Kako nagađa dr. Binion, psihijatar koji je tretirao kaplara, dr. Edmund Forster, odlučio se za novi, još neispitani pristup. Radilo se o induciranju mistično-religijskih vizija uz pomoć meskalina, što je, nakon nekoliko mjeseci sljepila, rezultiralo–ozdravljenjem. Kakve argumente navodi Binion u korist svoje naizgled fantastične teorije?

Dr. Forstera je još 1933. godine, odmah po dolasku Hitlera na mjesto njemačkog kancelara, likvidirao Gestapo. Sva dokumentacija o Fuhrerovoj bolesti netragom je nestala, ali je ostalo jedno neobično svjedočanstvo. Radi se o knjizi jednog Židova, dr. Ernesta Weissa, objavljenoj 1939. godine. Njen je naslov “Der Augenzeuge” (“Svjedok”), a autor opisuje slučaj nekog “A. H.” koji je nakon transa izazvanog drogom u bolnici Pasewalk progledao. Tako je bar čuo od svog kolege, a to bi mogao biti upravo nesretni dr. Forster koji se početkom 1933. godine doista nalazio u Parizu, gdje je Weiss cijelu priču i čuo. I sam je Hitler u kasnijim godinama u svezi sa svojim sljepilom davao čudne izjave, koje su uglavnom ukazivale na neobično mistično-političko ludilo koje je psihodelična droga poput meskalina mogla lako izazvati. Između ostalog, pričao je kako je u to vrijeme “... čekao poruke iz drugog svijeta...”.

Neposredno nakon poraza Njemačke, Hitler je već nadahnut idejom povratka starog sjaja posrnulom imperiju. Da su okultizam i narkotici u tome igrali značajnu ulogu tvrdi i ugledni pisac i istraživač Trevor Ravenscroft u svojoj knjizi “Spear of Destiny” (Koplje sudbine): “... Hitler je još u mladosti iskusio viša stanja svijesti izazvana drogama nakon čega je neprekidno proučavao ritualnu magiju i srednjovjekovni okultizam, što je kasnije u znatnoj mjeri utjecalo na formiranje nacističke ideologije i svjetonazora...”.

Bilo je podosta onih koji su u minhenskim pivnicama podlegli magičnom šarmu veterana tankih brčića i prodornih plavih očiju, ali u to je vrijeme samo jedan od njih sagledao njegov pravi potencijal. Bio je to Dietrich Eckart, drugi u nizu Hitlerovih mračnih okultno-političkih gurua.

Eckartu ga je predstavio Ernst Rohm, okorjeli homoseksualac i budući vođa SA odreda (“smeđe košulje”), jedini koji je uz Rudolfa Hessa, s Hitlerom bio na ti. Usprkos tome, Adolf ga je 1934. godine, kada se osilio, skratio za glavu. Eckart, kojeg smatraju spiritualnim ocem nacizma, bio je neka vrsta zločinačkog genija. U mladosti je spavao u berlinskim parkovima dokazujući da je neshvaćeni pjesnik i pisac kazališnih komada. Postao je odličan student prava, ali ga to nije odviše zanimalo jer se neviđenim žarom posvetio ritualnoj magiji, o kojoj je znao toliko da su ga kao neprikosnoveni autoritet priznavali nacističke glavešine koji su praktično svi bili članovi tajnih magijskih društava. Eckart je bio praktikant neopoganske magije, a prva je iskustva stekao kroz uporabu droge. Većina se upućenih slaže da je, između ostalih, morala biti u pitanju i neka od psihodeličnih droga koje izazivaju snažne duhovne doživljaje, najvjerojatnije meskalin. Eckart je do kraja života bio teški ovisnik o morfiju. Pokušavao se liječiti–jednom je proveo više mjeseci u nekoj berlinskoj ludnici gdje je ubijao vrijeme postavljajući komade u kojima su glumili luđaci ! Mnogo je putovao i čitao i, poput Nietzschea, cijenio Islam i njegovu umjetnost i kulturu. Ipak, prava mu je ljubav bila ritualna magija koju je smatrao sredstvom za pokretanje “viših sila” koje je trebao kako bi utažio žeđ za moći.

Glavni instrument u ostvarivanje ovog sna bila je tajna udruga “Thule”, koju je osnovao samozvani grof Heinrich von Sebottendorf, zapravo tip imenom Rudolf Glauber, sin vlakovođe iz Dresdena. Zadrti antisemit, on je propovijedao dolazak “nadčovjeka” koji će u krvi njemačkog naroda probuditi zaspalu snagu i pokoriti svijet.

Thule je, prema legendi, hipotetički otok na dalekom sjeveru, sličan Atlantidi. Bio je magijski centar iščezle civilizacije, nestale u katastrofi. S njome, međutim, nije umrlo znanje o tome kako kroz okrutni i perverzni crnomagijski ritual privući nadnaravne sile koje će novom Mesiji omogućiti stvaranje arijevskog kraljevstva na Zemlji. Eckart je imao ogroman utjecaj na Hitlera koji to priznaje u svojoj knjizi “Mein Kampf” (“Moja borba”). Kako to vjeruje i ranije spomenuti Stein, labilnog je veterana, podložna magiji i drogama, Eckart uveo u tehniku seksualne magije nalik onoj koju su prakticirali pripadnici lože Astrum Argentinum, nezaobilaznog Aleistera Crowleya, a kasnije i u krvoločni ritual “astrološke magije” s ljudskim žrtvama koji se propisuje Landalfu II, magu-ubojici iz 9. stoljeća. Prema Ravenscroftu, Hitler, pod utjecajem Eckarta, počinje vjerovati da najjeziviji sadistički rituali omogućuju običnu čovjeku razumijevanje nedostupnih inteligencija Zla, pomoću kojih je moguće doseći svaki ovozemaljski cilj. Do koje je mjere budući Fuhrer osobno sudjelovao u ponoćnim magijskim orgijama danas više ne može sa sigurnošću nitko reći, ali nema sumnje da je Dietrich Eckart, koji je upravljao instrumentaliziranjem jedne male radničke stranke od koje će kasnije Hitler stvoriti svoju Nacionalsocijalističku partiju, znao: Antikrist je rođen ! Znakovita je njegova izjava neposredno prije smrti, koja je nastupila kada se za vrijeme neuspjela pokušaja puča 1923. godine na ulicama Munchena nagutao previše suzavca: “Nemojte me žaliti. Nijedan Nijemac do sada nije utjecao na svjetsku povijest poput mene...”. Jedan od prvih sedam nacista Njemačke, živuća enciklopedija magije i mračni vizionar svijesti zamućene drogama, Dietrich Eckart, bio je mrtav.

A njegov je najbolji učenik, sada već sasvim jasnih ideja, završio u zatvoru, u tvrđi Landesberg, gdje će uz asistenciju Rudolfa Hessa i napisati bibliju nacizma, “Mein Kampf”. U njoj, kao što sam već naveo, neće zaobići ni svog učitelja Eckarta. Nijemci, zastrašeni komunističkom opasnošću i skloni ratnim herojima, nisu Hitleru u zatvoru zagorčavali život, pa će on ovdje umjesto pet godina ostati samo devet mjeseci, uglavnom uživajući u pogledu s prozora udobne sobe i smišljajući kako se dokopati vlasti u razjedinjenoj i poniženoj Njemačkoj. U to ga vrijeme počinje posjećivati ugledni general iz Prvog svjetskog rata, geopolitičar i poliglot Karl Haushofer, koji će uskoro postati treći u nizu Hitlerovih gurua.

Haushofer je rođen 1869. godine u Bavarskoj. Napravio je solidnu vojničku i diplomatsku karijeru za vrijeme koje je službovao u Indiji i Japanu. Tamo je upoznao istočnjačku mistiku, proučavao hiduističke i budističke tekstove, čak ovladao japanskim jezikom i sanskrtom. Napisao je stotine geopolitičkih studija koje su se bavile Lebensraumom (životni prostor) za buduću njemačku naciju superljudi, koju je mislio stvoriti mutacijom arijevske rase. Smatra se da je time zapravo postao idejni začetnik kasnijih monstruoznih eksperimenata po konclogorima. Stvorio je tajnu ložu “Vril”, ustvari neku vrstu eklektičkog mistično-političkog reda koji je u svom stožeru u Berlinu okupljao japanske budiste, tibetanske lame, zapadne hermetiste, Rosenkreutzere, sljedbenike Gurdjieffa i uopće, sve one koji su posjedovali znanja o čovječjoj psihi za koja je Haushofer vjerovao da mogu poslužiti razvoju osobitih sposobnosti u izabranih. O “Vrilu” se prvi puta čulo izvan Njemačke kada je raketni stručnjak dr. Willi Ley 1933. godine izbjegao nacističkom metku i pričao o osobitim vrstama meditacija koje su uključivale neobične tehnike kao, recimo, koncentraciju na jabuku presječenu napola.

Haushofer je doista bio enigmatska figura, čovjek za kojeg su povjesničari sasvim ozbiljno tvrdili da je u vrijeme Prvog svjetskog rata mogao predvidjeti pokrete neprijateljskih trupa, točno vrijeme njihova napada, ili nešto drugo što je ukazivalo da je posjedovao čudnovatu sposobnost zavirivanja u budućnost. Zna se da je bio jedan od dvojice stranaca koji su jedini uspjeli postati članovima supertajne japanske družbe Zelenog Zmaja, koja je podučavala metode kojima se navodno moglo stvoriti svojevrsni “tunel u vremenu” ili koncentracijom ubrzati klijanje biljnih sjemenki nekoliko tisuća puta. Okružje u kojem se kretao, vrlo široko obrazovanje i žeđ za okultnim nisu Haushoferovoj pažnji dopustili propuštanje informacija o psihoaktivnim supstancama koje su mogle čovjeka prekopčati u dimenzije izvan poznatih, u nekoliko minuta i bez dugotrajne i zamorne vježbe. Mada je nedvojbeno bio svjestan Hitlerove sklonosti narkoticima i vjerojatno znao za njegova iskustva s pejotlom, diskutabilno je je li i sam koristio ista sredstva. Radilo se o asketu željezne samodiscipline koji je pazio na svoj “image”, pa ga je danas nemoguće povezati s meskalinom.

Haushofer je Hitlera upoznao s onime što se naziva Tajnom doktrinom i Fuhrer je, kao uostalom i tijekom života, veselo prihvatio novu avanturu u području okultnog. U Njemačkoj se za vrijeme uspona nacizma o ovakvim stvarima govorilo sasvim ozbiljno, čak će godinama kasnije Himmler uspostaviti Ahnenerbe, Okultni biro, koji će staviti svoju šapu na sve slične aktivnosti. Na čelu će mu biti pukovnik SS Wolfram von Sievers, ali ova ustanova neće najmoćnijim magom Trećeg Reicha smatrati Haushofera već stanovitog Friedricha Heilschera, kojega neki nazivaju “najmisterioznijim čovjekom 20. stoljeća”. Mada nije bio član nacističke stranke, pred njegovom su reputacijom drhtali monstrumi poput Reichsfuhrera SS Heinricha Himmlera, šefa Sicherheitsdiensta Reinharda Heydricha, Kaltenbrunnera, a nakon pada Haushofera u nemilost ovaj će čovjek, o čijoj se sudbini ne zna ništa, postati glavni Hitlerov okultni savjetnik. On će nakon nirnberškog procesa zadnji posjetiti von Sieversa u ćeliji smrti i pred zapanjenin čuvarima obaviti cijeli ritual sotonističke Crne Mise i tako ga ispratiti na vješala.

Izgleda da je prije svog pada Haushofer uvidio kuda je dovela njegova opsesija okultnim. Konačno, ne treba zaboraviti da je Haushoferov sin Albrecht smaknut svega nekoliko dana prije njemačke kapitulacije, zbog sudjelovanja u atentatu na Hitlera 20. srpnja 1944. godine.

Zbivanja na bojištima postupno su mutila planove o superrasi, pa se Hitler opet okretao opipljivim pomagalima koja mu je nudio prof. dr. Theodor Morell, njegov osobni liječnik koji ga je kljukao kokainom, morfijem, strihninom i nizom drugih sličnih sredstava. Ispadi paranoje i teške depresije, koji su sve češće uzdrmavali mračnog Mesiju nisu do posljednjeg trenutka njegova života satrli vjerovanje u nadnaravne sile, koje će poslati pomoć njegovim već davno desetkovanim armijama.

Y0da · Početnik Domaćeg.de

Tema mi je oduvijek bila fascinantna,svaka cast na zanimljivim postovima!
Samo nastavite,jer sto se II svj rata i ličnosti vezanih za njega,nikad mi dosta info!
P.S. ako vam nije problem da me uputite na sajtove sa slicnim sadrzajem ili preporucite knjigu o istoj temi!
Hvala! Wink