Kriza srednjih godina: mit ili činjenica?

crnibiser · samotvoja24

Kriza srednjih godina: mit ili činjenica?

"Na pola našeg životnoga puta, u mračnoj mi se šumi noga stvori, jer s ravne staze skrenuvši zaluta."
Dante Alighieri

Dobre i loše vijesti
Svatko od nas je bar jednom u životu čuo priču o muškarcu u četrdesetima koji je odbacio svoju životnu družicu poput vrućeg kestena da bi "odmaglio" s upola mlađim komadom od sebe. Ovaj se prizor, kojim najčešće opisujemo previranja, promjene i nestabilnost srednje dobi, zapravo ne događa baš često. Ono što je, naprotiv, vrlo često, jest to da se u srednjoj dobi dožive neki simptomi krize, u blagom ili pojačanom intenzitetu. Ti simptomi, unatoč uvriježenom mišljenju, pogađaju i muškarce i žene.
Kriza srednjih godina, u punom smislu riječi, kao i blaži oblici ove tranzicije iz adolescencije u starost, najčešće se osjeti negdje između četrdesete i pedeste godine. Za neke osobe može početi već oko 35., a za neke i dvadeset godina kasnije. Kriza može početi naglo, okidač joj može biti neki teški životni događaj, kao što je smrt roditelja ili bliske osobe. No, kriza može doći i polako, "šuljajući se", bez nekog dramatičnog i neočekivanog razloga.
Istraživanja nam ne mogu biti puno od pomoći kada govorimo o krizi srednjih godina zato je ih jednostavno nema, ili su vrlo rijetka. Brojna istraživanja koja se bave razvojem djeteta dala su modernim roditeljima odgovore na tisuće pitanja i nedoumica. Utješila su izbezumljene roditelje dvogodišnjaka ili umorne roditelje bučnih devetogodišnjaka brojnim i iscrpnim savjetima. Adolescencija je također pažljivo sagledana, a roditelji tinejdžera imaju mogućnosti saznati puno o tome što se događa tijekom adolescencije i zašto. Pogledamo li stručnu literaturu vidjeti ćemo prilično iscrpno dokumentiran razvoj od začeća do 21. godine. I tu, odjednom, pažnja istraživača prestaje. Odrasla dob doima se kao vrijeme koje je nepromjenjivo i bez ikakvih naročitih pojava koje bi bile od interesa istraživačima. Oni se ponovo bave čovjekom tek u starosti, o čemu opet možemo pronaći dosta zanimljivog materijala. U odrasloj dobi, osim liječnika, koji se bave proučavanjem stupnjevitog fizičkog propadanja, prepušteni smo sami sebi. To je vrijeme u kojem se očekuje da budemo stabilni, samostalni i odgovorni, i za razliku od djece, adolescenata ili starih više nemamo nikakvih razvojnih "opravdanja" ako nismo upravo takvi. Nikakva ozbiljna psihološka prilagođavanja nisu dokumentirana, bar ne na način kao što je to učinjeno s traganjem za identitetom kod adolescenata. Ukratko rečeno, ako niste "posložili kockice", niste zadovoljni s ljubavnim životom, niste izgradili karijeru i podigli obitelj te se ne spremate mirno uploviti u teškoće starosti, s vama nešto nije u redu. Je li to baš tako? Naravno da nije. Zapravo većina odraslih ljudi doživi neku fizičku, profesionalnu, partnersku ili psihološku promjenu za vrijeme srednjih godina. Ta promjena može biti u obliku nesretnog braka, preljuba ili razvoda, nezadovoljstva poslom, tjeskobe bez vidljivog uzroka, depresije, praznine i usamljenosti. Neke osobe dožive simptome promjena na vrlo intenzivan način, u punom smislu "krizu srednjih godina", dok mnogi izbjegnu ozbiljnu krizu, ali osjete promjene u stavovima, osjećajima i ponašanju. Razmišljanja o vlastitom identitetu, cjelovitosti, duhovnosti, vlastitom sustavu vrijednosti i ciljevima često se u ovoj dobi javljaju i preispituju, mnoga po prvi puta u životu.

Psihološko prilagođavanje tijekom srednje dobi nužno je za razvoj osobnosti, razvojno je određeno i prirodno baš kao i dvojbe oko identiteta jednog adolescenta. Unatoč strahu, patnji, nemiru i usamljenosti, tranzicija srednje dobi je neophodni dio puta koji moramo proći u rastu i razvoju, a donosi nam veću povezanost sa samima sobom, veće razumijevanje sebe i dublje uživanje u životu nego ikada prije. Otvorenost prema promjenama i razumijevanje tog procesa, kao i razgovor sa stručnjakom psihologom vrlo su djelotvorni i pomažu lakše prebroditi krizu, koliko god ona ozbiljna i teška bila. S druge strane, ako propustimo ovu psihološku transformaciju, možemo ostati zarobljeni u kroničnim problemima. Prioritet materijalnim vrijednostima, nasilje, nadmoć i arogancija najčešći su obrambeni mehanizmi koji se onda uključuju. Štetnost takvih obrambenih mehanizama, jednako kao i štetnost "bijega" u depresiju ili ovisnost, nije potrebno posebno naglašavati, iz jednostavnog razloga što svi poznajemo bar jednu osobu koja je u svom životu upravo u tom smjeru krenula.

Hormonalno uvjetovana kriza?

Neki stručnjaci smatraju da promjene na hormonalnoj razini igraju važnu ulogu u krizi srednjih godina. Testosteron kod muškaraca opada, a estrogen kod žena, što može dovesti i do određenih psiholoških promjena. Poznato je da je srednja dob razdoblje velikih individualnih različitosti. Neki u toj dobi postaju bake i djedovi, a neki po prvi puta postaju roditelji. Neki stupnjevito razvijaju svoju karijeru u jednom pravcu, drugi započinju potpuno novu karijeru i rade velike promjene u stilu svog življenja. Neki počinju osjećati prve znakove starenja, dok su drugi u najboljoj formi ikada u životu. S obzirom na sve te individualne različitosti teško je odrediti koliko stvarna životna previranja i moguće komplikacije možemo "zahvaliti" hormonima, a koliko svim ostalim faktorima, kako okolinskim tako i onim vezanim uz ličnost.

Kako prepoznati krizu?

Pitanja koja se najčešće javljaju i obilježavaju početak transformacije koja se događa tijekom srednje dobi mogu biti:

Tko sam ja?
Što moj život do sada govori o meni?
Jesu li moje oduke u prošlosti bile dobre?
Jesam li napravila sve što sam mogla?
Što želim učiniti s ostatkom života?
Koliko je pametno sada napraviti neke promjene i koliko bi me to "koštalo"?

Ako prolazite krizu srednjih godina moguće je da ćete osjećati ili prolaziti kroz nešto od sljedećeg:

• Vidite svoj život ispraznim i zamornim. Sve Vam se čini besmislenim. Rijetko Vas što može razveseliti. Ono što Vas je ranije veselilo i ispunjavalo Vas sada Vam je dosadno.
• Dogodila Vam se važna životna promjena nakon koje osjećate da ništa više nije isto. Životna promjena može npr. biti smrt voljene osobe, otkaz na poslu ili neka druga promjena vezana uz posao, razvod braka, odlazak u mirovinu. Preispitujete vrijednosti ili osjećaje koje nikada prije niste dovodili u pitanje.
• Povukli ste se od prijatelja i obitelji. Sve teže dijelite svoje misli i osjećaje s drugim ljudima. Osjećaj izolacije može biti praćen osjećajem da život “nije bio fer” prema Vama.
• Zapeli ste u jednom načinu življenja i ponašanja koji Vam je prije bio ugodan, ali Vas više ne čini sretnim.
• Uznemireni ste i često Vam se mijenja raspoloženje. Osjećate da niste u stanju donositi odluke, preopterećeni ste i tjeskobni. Gode Vam štetne navike kao što su ispijanje alkohola, prejedanje, pušenje jer time privremeno "anestezirate" napetost i neugodne osjećaje.
• Stalno se osjećate nezadovoljno, bez obzira na uspjehe koje postižete. Teško primate komplimente jer se mučite s niskim samopoštovanjem.
• Teško se nosite s promjenama na vlastitom tijelu koje dolaze s godinama. Izgubili ste povjerenje u vlastitu snagu i sposobnosti. Osjećate se nevoljeno i usamljeno. Osjećate da niste napravili važne stvari u životu koje ste htjeli, a vrijeme Vam izmiče.
• Osjećate intenzivnu potrebu da napravite neke drastične promjene u životu, prekinete odnose koji su postali rutina, raščistite život, uništite ono što ste godinama gradili kako bi mogli početi ispočetka.
• Počeli ste se bojati nečega što Vas nikada prije nije strašilo. Bojite se budućnosti. Počeli ste osjećati ljubomoru prema partneru ili zavist prema kolegama s posla za koje Vam se čini da su prošli u životu bolje od Vas.
• Imate česte fizičke smetnje kao što su glavobolje, bolovi u želucu ili u trbuhu, problemi s hranjenjem, problemi sa spavanjem ili seksualni problemi.

Što možete učiniti?

Ako je kriza teška i mučite se, potražite pomoć psihologa. Razgovor sa stručnjakom može Vam pomoći brže prebroditi krizu, smiriti neugodne osjećaje i donjeti ispravne odluke.
U međuvremenu, nemojte se prepustiti panici. Tijekom krize srednjih godina često možete biti prestrašeni. Sve na što ste se oslanjali do sada, od vlastitog tijela do osjećaja i sustava vrijednosti, izgleda kao da je poljuljano i nestabilno. Ako se tako osjećate, prisjetite se da je sve to što proživljavate normalno i privremeno. Ne samo da će doći ljepši dani nego ćete ih dočekati kao kvalitetnija i zrelija osoba. Kada smo prestrašeni često nam padaju na pamet misli o bijegu. Bijeg u izvanbračne ljubavne odnose ili sakrivanje u ovisnosti (o alkoholu, sedativima i sl.) može pružiti privremeno olakšanje, ali u konačnici samo donosi patnju. Zaustavljate bol sada ali nakon kratkog predaha slijedi puno dugotrajnija i teža bol. Umjesto bijega budite spremni napraviti neke promjene, one su dobrodošle i pomoći će u razriješavanju krize. Ono što Vam može poslužiti kao vodilja u tome koje su promjene dobrodošle, a koje su maskirani bijeg, je Vaš sustav vrijednosti.Vodite računa o tome da promjene koje poduzimate budu sukladne Vašem sustavu vrijednosti.

Nekoliko sugestija kako se bolje nositi s krizom

Shvatite krizu kao dio normalnog razvojnog procesa.
Ignoriranjem krize možete ozbiljno zakomplicirati proces.
Ne nasjedajte "lakim" rješenjima. Novi auto ili novi partner donjeti će samo kratkotrajno, površinsko olakšanje.
Rješenje krize je u vama, prolazak kroz krizu je unutrašnji zadatak.
Gledajte na krizu kao na izazov koji vam pomaže da rastete i razvijate se kao osoba, kao na odskočnu dasku za buduće pobjede.
Kreativnim rješenjima unesite promjene u svoj privatni život i posao.
Iskoristite svoju zrelost i iskustvo za redefiniranje svojih ciljeva.
Imajte strpljenja i nježnosti prema sebi.
Podjelite svoje osjećaje s nekim tko vas neće osuđivati. To može biti prijatelj ili psiholog.

Dr. sc. Ana Kandare

Annabel_Lee · **ஐ NaUgHtGeLiC ஐ**

mrgude · Upućeni član

naravno da je cinjenica....kad shvatis da nisi vise mlad i da sao mozes biti stariji...pfr! da ti bi to vratit

foryou10 · Iskusni član

Kriza srednjih godina – Mit ili stvarnost?
Brojna istraživanja koja se bave razvojem djeteta dala su modernim roditeljima odgovore na tisuće pitanja i nedoumica. Utješila su izbezumljene roditelje dvogodišnjaka razvojnim tumačenjima. Smirile su umorne roditelje bučnih devetogodišnjaka brojnim i iscrpnim savjetima. Adolescencija je također pažljivo "pročešljana", a roditelji i tinejdžeri imaju mogućnosti saznati puno o tome što ih čeka i zašto. Iscrpno dokumentiran razvoj od začeća do 21. godine, o kojem je napisano tisuće knjiga i o kojem čitamo na tjednoj bazi i u novinama, odjednom doživljava utihu. Odrasla dob doima se kao vrijeme koje je nepromjenjivo i bez ikakvih naročitih pojava koje bi bile od interesa istraživačima. Oni se ponovo bave čovjekom tek u starosti, o čemu opet možemo pronaći dosta zanimljivog materijala. U odrasloj dobi, osim liječnika, koji se bave proučavanjem stupnjevitog fizičkog propadanja, prepušteni smo sami sebi. Očekuje se da budemo samostalni i odgovorni i za razliku od djece, adolescenata ili starih nemamo nikakvih "olakotnih okolnosti". To je posebno opasno stoga što nas ostavlja u očekivanju da, nakon što prebrodimo adolescenciju, više ne moramo prolaziti nikakva psihološka prilagođavanja. Upravo će nas zato promjene u odrasloj dobi zateći nespremne, jer se od nas očekuje da bi trebali biti stabilni i čvrsti. I sami od sebe to očekujemo. Očekujemo da nećemo prevariti partnera ili se zaljubiti u nekog novog. Očekujemo da ćemo biti potpuno mirni i spokojni na svom radnom mjestu do mirovine. Znamo tko smo i što želimo i možemo odahnuti. Nećemo se valjda sada kao odrasli ljudi izgubiti i raspasti? Čak i kada priznamo da ima nekih problema u srednjim godinama stvari pojednostavljujemo na razinu muške "krize srednjih godina", koja se vidi tako što si pronađe mladu ljubavnicu, ili tuge roditelja nad "praznim gnijezdom" nakon što djeca otiđu od kuće.

Većina ljudi doživi neku fizičku, profesionalnu, partnersku ili psihološku promjenu za vrijeme srednjih godina. Ta je promjena vrlo često u obliku nesretnog braka, preljuba ili razvoda, nezadovoljstva poslom, tjeskobe bez vidljivog uzroka, depresije, praznine i usamljenosti. Neki će doživjeti simptome promjena na vrlo intenzivan način, u punom smislu "krizu srednjih godina", dok će mnogi izbjeći ozbiljnu krizu, ali će osjetiti promjene u stavovima, osjećajima i ponašanju. Jedno je sigurno: nitko ne prođe srednju dob netaknut.

Razmišljanja o vlastitom identitetu, cjelovitosti, vlastitom sustavu vrijednosti i ciljevima često se u ovoj dobi javljaju i preispituju, mnoga po prvi puta u životu. Duhovnost i razmišljanje o vlastitoj smrtnosti postaju dio unutarnjih previranja. To je razdoblje velikih individualnih različitosti. Neki će postati bake i djedovi, a neki će po prvi puta postati roditelji. Neki će stupnjevito razvijati svoju karijeru u jednom pravcu, drugi će započinjati potpuno novu karijeru i učiniti velike promjene u načinu svog života. Neki će početi osjećati prve znakove starenja, dok će drugi biti u najboljoj formi ikada u životu, trčeći maratone ili ozbiljno se baveći nekim drugim sportovima.

Kriza srednjih godina, u punom smislu riječi, kao i blaži oblici ove tranzicije iz adolescencije u starost, počinje negdje oko četrdesete, za neke i puno prije, a za neke i dvadeset godina kasnije. Ipak, većina prođe kroz ove tranzicijske probleme ili krizu negdje između tridesete i pedesete godine. Kriza može početi naglo, okidač joj može biti neki traumatski događaj, kao što je smrt roditelja ili neke druge bliske osobe. No, kriza može doći i polako, "šuljajući se", bez nekog dramatičnog i neočekivanog razloga. Pogađa i muškarce i žene, suprotno uvriježenom mišljenju da je ona opravdavajuća "privilegija" muškaraca preljubnika.

Bolni simptomi srednje dobi nužni su za razvoj osobnosti, njihova je prisutnost razvojno određena i prirodna baš kao i dvojbe oko identiteta jednog adolescenta. Unatoč patnji, tranzicija srednje dobi je neophodni dio puta koji moramo proći u rastu i razvoju, a donosi nam veću povezanost sa samima sobom, veće razumijevanje sebe i dublje uživanje u životu nego ikada prije. Otvorenost prema promjenama i razumijevanje tog procesa, kao i razgovor sa stručnjakom psihologom vrlo su djelotvorni i pomažu lakše prebroditi krizu, koliko god ona ozbiljna i teška bila. S druge strane, ako propustimo ovu psihološku transformaciju, možemo ostati zarobljeni u kroničnim problemima. Prioritet materijalnim vrijednostima, nasilje, nadmoć i arogancija najčešći su obrambeni mehanizmi koji se onda uključuju, a oni su opasni, kako za pojedinca tako i za društvo općenito.

ZNAKOVI KRIZE

Svaka osoba drugačije reagira na krizu srednjih godina. Neki od znakova po kojima možete prepoznati da ste u krizi su:

• Vidite svoj život ispraznim i zamornim. Sve Vam se čini besmislenim. Rijetko Vas što može razveseliti. Dosadno Vam je.

• Dogodila Vam se važna životna promjena nakon koje osjećate da ništa više nije isto. Životna promjena može npr. biti smrt voljene osobe, otkaz na poslu ili neka promjena vezana uz posao, razvod braka, odlazak u mirovinu.

• Povukli ste se od prijatelja i obitelji. Sve teže dijelite svoje misli i osjećaje s drugim ljudima. Osjećaj izolacije često je praćen idejom da život “nije bio fer” prema Vama.

• Zapeli ste u jednom načinu življenja i ponašanja koji Vam je prije bio ugodan, ali je tijekom godina postao isprazan i ne čini Vas sretnim.

• Uznemireni ste i često Vam se mijenja raspoloženje. Osjećate da niste u stanju donositi odluke, preopterećeni ste i tjeskobni. Gode Vam štetne navike kao što su ispijanje alkohola, prejedanje, pušenje jer time privremeno "anestezirate" napetost i neugodne osjećaje.

• Stalno se osjećate nezadovoljno, bez obzira na uspjehe koje postižete. Teško primate komplimente jer se mučite s niskim samopoštovanjem. Teško se nosite s promjenama na vlastitom tijelu koje dolaze s godinama. Izgubili ste povjerenje u vlastitu snagu i sposobnosti. Osjećate se nevoljeno i usamljeno.

• Osjećate intenzivnu potrebu da napravite neke drastične promjene u životu, prekinete odnose koji su postali rutina, raščistite život, uništite ono što ste godinama gradili kako bi mogli početi ispočetka. Osjećate da niste napravili važne stvari u životu koje ste htjeli, a vrijeme Vam izmiče.

• Počeli ste se bojati nečega što Vas nikada prije nije strašilo. Bojite se budućnosti. Počeli ste osjećati ljubomoru prema partneru ili zavist prema kolegama s posla za koje Vam se čini da su prošli u životu bolje od Vas.

• Imate česte fizičke smetnje kao što su glavobolje, bolovi u želucu ili u trbuhu, problemi s hranjenjem, problemi sa spavanjem ili seksualni problemi.

Ako je kriza teška i mučite se, potražite pomoć psihologa. Razgovor sa stručnjakom može Vam pomoći brže prebroditi krizu, smiriti neugodne osjećaje i donjeti ispravne odluke.

Mislim da je moderator naglasio da se preuzimanje teksta sa nekog drugog sajta mora naglasiti-navesti(podrazumjevam da se to i uradi)

www.ss-ri.hr/nim.htm

pinkie · Prijatelj foruma

Mozemo se baviti statistikom i navodjenjem nekih suvoparnih cinjenica, no ledajuci u stvarni zivot, sa kojim se iz dana u dan suocavamo, mislim da se sve vise slazem sa tvrdnjom da te neke srednje godine zaista donose neke svoje krize i faze kroz koje svaki normalan covek mora proci.Kako godine odmicu sve sam svesnija recimo nekih svojih nedostataka i kvaliteta, sve vise uvidjam svoje ciljeve i svrhe postojanja, i neke stvari se neprimetno tj. postepeno menjaju u ljudskoj psihi hteli mi to ili ne..doduse vrlo cesto uvidjam i mnoge stvari koje sam propustila pa mi nedostaju sada kada zalazim u neke kasnije 20te godine svog zivota , ali naravno, nadam se da sam isuvise mlada kako bih sad osecala neke zdravstvene tegobe, mada se cak i na tom polju vide osetne promene.recimo, nekada sam mogla u sred cice zime izaci u kratkoj suknjici i majicici golog stomaka, a sada se stresem na samu pomisao na to..nekako teze podnosim i nagle promene vremena recimo i bla bla bla..ali je sve to isuvise slabo da bi bilo zabrinjavajuce, i jednostavno kako vreme odmice postajem svesna gdina koje prolaze i promena koje ce se tek dogoditi tako da me to nimalo ne zabrinjava Wink

gkukolj · **-tončica-palončica-**

O,da

Evo me

Taman na temi gdje mi malo ko može parirati, mala šala Exclamation

Ma, gdje me samo nađe sa ovom temom i ovako opsežnim postom i simptomima krize srednjih godina (ovim mlađim je čitanje tetinih postova striktno zabranjeno Shocked

)

Čuj, nisam ni znala da sam u krizi dok mi vi to niste sad natovarili na grbaču.
Ne, sad ozbiljno i bez zeze. Sve je to lijepo rečeno i masa simptoma zaista vjerno opisana, ali postoji i nešto što se zove i uvijek će se zvati duh. Postoje stvari na koje niste ponosni, ali ih svakako, u ovim godinama, i to sa jakom voljom, snagom i razumom nastojite popraviti jer ste svjesni i spremni na mnogo šta, što kao 20-o ili 30-o godišnjak niste. Jači, zreliji i pametniji. I još uvijek dovoljno mladi za sve što želite postići. Ne znam sad da li je taj pojam "kriza srednjih godina" zvanično i definisan i priznat kao takav, ne razbijam mnogo glavu oko tih stvari, jer zaista ne vjerujem u to, ne zato što imam već sve predispozicije za krizu (kako je definisano) već zato što smatram da je to jedno doba koje donosi zrelost, mudrost i moć da se ispravi loše, učini bolje i da sa takvom snagom i iskustvom mirno idete kroz život. E sad, sjetite se kada budete imali četrdeset i koju, kako ste nas zvali i posmatrali vi mlađi, ali vjerujte, nećete se osjećati ni staro niti u krizi. Razz

O, da, da ne zaboravim dati odgovor na postavljeno pitanje teme: da li je kriza srednjih godina mit ili činjenica: mit koji se ne trudim razbijati, jer ćete, ako Bog da, svi doći u moje godine i uvjeriti se vlastitim bićem, duhom i tijelom