Bulimija

cyber_girl · Početnik Domaćeg.de

Ne znam da li ste primetili, ali kod nas se uzasno malo govori o poremecajima ishrane. A to su veliki problemi...
Ja 11 godina patim od bulimije... Probala sam sve da resim taj problem ali ne ide.. I u nasoj zemlji ne uspevam da nadjem adekvatnu strucnu pomoc. Sad

Volela bih da cujem pricu nekog ko je vec prosao, ili jos uvek prolazi kroz isto...

aureliano · ♣ El Capitán ♠

BULIMIJA

Bulimija nervoza u medicinskoj je literaturi prvi put opisana 1979. godine kao varijanta anoreksije nervoze. Bolest je nesumnjivo postojala i prije, no buduci da se bolesnice stide bolesti, o njoj se malo govorilo, i tek nakon sto je medijski siroko predstavljena, pocele su se lijecnicima cesce javljati osobe s bulimijom.

Bulimija je poremecaj vezan uz hranjenje koji je, kao i anoreksija nervoza, psiholoskog podrijetla, a moÅ¾e imati strasne tjelesne posljedice. Dok se anoreksicari jednostavno izgladnjuju, bulimicari se prejedaju, a zatim ciste povracanjem koje su sami izazvali. Oboljeli od bulimije takodjer cesto koriste pilule za mrsavljenje, laksative i diuretike da bi smanjili tezinu. Ciscenje moze imati dvije svrhe: sprjecavanje dobivanja na tezini, a i privremeno ublazavanje depresije i ostalih negativnih osjecaja.

Bulimija, poput anoreksije, pogadja uglavnom mlade zene. Prosjecna dob u kojoj se znakovi bulimije prvi put pojavljuju je 18 godina.

Bulimija se moze javiti sama za sebe ili naizmjenice s anoreksijom. U tom naizmjenicnom uzorku - koji se javlja otprilike u svakom petom slucaju - djevojka neko vrijeme ne zeli jesti, pripremajuci se za prejedanje; moguce je da u fazi nejedenja upotrebljava i sredstva za potiskivanje apetita. Unatoc preklapanju, ova dva poremecaja povezuju se s nekim razlicitim crtama licnosti: anoreksicari su skloni potiskivanju svojih poriva, ukljucujuci spolne; oboljeli od bulimije, s druge strane, obicno udovoljavaju svojim zudnjama, prenagljujuci se, upadajuci u nevolje s drogom, promiskuitetnim ponasanjem, kradjom po trgovinama ili nekontroliranim kupovanjem.

Opce zdravstveno stanje osobe oboljele od bulimije ovisi o tome koliko se cesto prejeda i cisti. Takva osoba moze povracati povremeno (jednom mjesecno) ili jako cesto (puno puta na dan). Tjelesne posljedice ukljucuju oticanje zeluca ili gusterace, upalu jednjaka, povecane zlijezde slinovnice te kvarenje zubi i bolest desni uslijed povracanja zelucanih kiselina. Cestim povracanjem takodjer se trose voda i kalij u tjelesnim tkivima sto izaziva poremeceni ritam srca, grcenje misica, pa cak i oduzetost. U tezim slucajevima, neki od ovih tjelesnih problema mogu dovesti do smrti. Jos jedna opasnost je samoubilacka depresija.

Bulimija je prava bolest i osobe oboljele od nje obicno je ne mogu voljno kontrolirati bez strucne pomoci. Opomene obitelji i prijatelja da prestanu s takvim ponasanjem u najboljem su slucaju beskorisne, a u najgorem imaju upravo suprotan ucinak.

SIMPTOMI

Ponavljane epizode prejedanja i ciscenja
Nerealan strah od debljanja
Variranje tezine (iako se moze odrzavati i relativno normalna tezina)
Zudnja za hranom
Pretjerana uporaba laksativa
Depresija
Erozija zubne cakline, infekcije desni, karijesi i promjena boja zuba (izazvana zelucanim kiselinama uslijed cestog povracanja)
Zelucano-crijevne smetnje
Osnovni simptomi bulimije su prekomjerno jedenje i neadekvatne metode kojima bolesnica nastoji sprijeciti porast tjelesne tezine. Prejedanje se definira kao jedenje u kratkom razdoblju velikih kolicina hrane, vecih nego bi prosjecna osoba pojela u slicnim okolnostima. Osobe koje se prejedaju redovito se toga srame i prikrivaju svoje ponasanje pa nastoje jesti potajno, cesto i nocu kad svi spavaju, uvijek na oprezu da ne naidje netko od obitelji. Da bi sprijecile povecanje tjelesne tezine, bolesnice na razlicite nacine ponistavaju ucinke prejedanja. Najcesce namjerno izazivaju povracanje. Bulimicarke mogu danima postiti i pretjerano vjezbati da bi odstranile kalorije koje su unijele u napadu prejedanja. Izgledu tijela poklanja se prevelika paznja.

Osobe koje pate od bulimije obicno su normalne tjelesne tezine, iako mogu teziti manje od prosjeka ili biti preteske.

Uz bulimiju se cesto javlja i depresivno raspolozenje. Ucestalo povracanje uzrokuje poremetnju elektrolita (kalija, natrija i klora) u tjelesnim tekucinama pa moze izazvati i srcane aritmije, ostecenje zubne cakline, povecanje zausnih zlijezda (cak do bola i deformacije lica!). Navedeni tjelesni poremecaji koji prate bulimiju mogli su utjecati na trudnocu, ali ne nuzno.

UZROCI

Smatra se da su pritisci i sukobi unutar obitelji prvotni znak bulimije. Bulimicarka je obicno osoba koja zeli previse postici i tezi savrsenstvu, a osjeca da ne moze zadovoljiti ocekivanja svojih roditelja. Njezino samopostovanje je na niskoj razini i pati od depresije. Mozda je kao dijete bila fizicki ili spolno zlostavljana; oko polovice svih obojelih od bulimije ima u proslosti iskustvo zlostavljanja.

LIJECENJE

Lijecnik bi morao postaviti dijagnozu bulimije, ako postoje najmanje dvije bulimicne epizode tjedno u trajanju od tri mjeseca.
Psihoterapija - cesto kombinirana s antidepresivima - prvotni je nacin lijecenja, zajedno sa savjetovanjem o prehrani.
Psiholosko lijeÄenje bulimije moÅ¾e ukljuÄivati pojedinacnu, obiteljsku ili skupnu psihoterapiju. Isto tako, cesto se propisuju bihevioristicka ili kognitivna terapija. Bihevioristicka terapija usredotoÄuje se na mijenjanje navika (prejedanje i ciscenje u ovom slucaju); seanse se obicno posvecuju analiziranju ponasanja i smisljanju nacina da se to promijeni, a izmedju seansi pacijentica slijedi tocno odredjene upute. Kognitivna terapija takodjer se usredotocuje na uobicajeno ponasanje, njoj je cilj istraziti i suprotstaviti se negativnim mislima koje se nalaze u pozadini destruktivnih navika. Pojedinacna ili skupna psihoterapija usredotocuje se na emocionalna iskustva i odnose koji su stvarni uzrok bulimije.

Znakovi koji ukazuju na bulimiju: Emotivne karakteristike: Tjelesne karakteristike:
cesto je idealna tjelesna masa odrziva
cesta promjena raspolozenja
gubitak zubne cakline

pojacan strah od debljanja
depresija
problemi sa zubima

konzumiranje hrane u pretjeranim kolicinama
impluzivnost
ispucale usne

tajno konzumiranje hrane
zlouporaba lijekova i alkohola
problemi sa stitnjacom

cest osjecaj gladi
samosakacenje
grlobolja

preokupacija mislima o hrani,konzumiranju i nekonzumiranju hrane
nepostivanje sebe
nepravilan menstrualni ciklus

nedostatak kontrole u blizini hrane
velika potreba za prihvacanjem od strane okoline
problemi sa srcem

rozalinda · Odomaćeni član

ja nikada nisam prosla kroz to i ne poznajem nikoga ko je kroz to prosao ili prolazi ali gledala sam emisije i citala o tome.mislim da je navaznije kada imas nekoga ko je s tobom i ko ce ti pomoci da prodjes kroz to,mogla bih da se prijavis na neki centar za pomoc,tamo bih ti sigurno pomogli,ja sam cula za mnogo slucaja koji su to prebrodili i nastavili normalno,ili da pitas lekara za savet on ce sigurno znati kako da resis taj problem. Smile

Crno i zlatno · Šetaj svoju štiklu

đavolče · little sexy devil

Toga se možeš rešiti samo ako imaš snažnu volju da to prebrodiš,moja drugarica je imala isti problem i pregurala je,iako je dosta trajalo,uvek je imala nekog pored sebe pored koga bi se osećala voljenom i ne bi imala potrebu za tim!!!

Crno i zlatno · Šetaj svoju štiklu

foryou10 · Iskusni član

Moraš sebi dokazati da si jaka ličnost,a to ćeš postiči samo vjerom u sebe da možeš pobjediti tu bolest.

filicka · *hoppípolla*

Imala sam anoreksiju,a i Bulimiju,sve moguce poremecaje...neverovatno strasno i traumaticno iskustvo od kojeg i dan danas imam posledice kao sto su nesanica,manjak apetita,nedostatak koncentracije,neka pogubljenost i uvek nedefinisano emotivno stanje.Izborila sam se sa tim,iako veoma mlada(15 godina)da te bolesti i zaradim.Moj lek je bio decko zbog kog je pocelo moje nenamerno gladnovanje koje me je i odvelo u kriticno stanje(procena lekara).Cim se on javio,cim sam ga videla,kao da sam dobila krila,nazalost,nisu svacije bolesti nastale iz tuge i ocaja. Smile

cyber_girl glavu gore jedi pomalo ali JEDI!Nemoj se prejedati jer ces tako sam jos vishe pogorsati stvar,malo po malo,ali moras jesti,ako vec ne uspes,onda moras kod lekara,ni ja nisam iz prvog puta uspela ali nemoj se igrati sa zdravljem da ne zavrsis lose.

ljubica1105 · Upućeni član

Trebas se posvetiti malo vise ozdravljenju i korak po korak raditi na tome. nemoj brzati

EGO! · Stojke's bitch!

Nikad nisam to imala, a ni nemam drugaricu koja je imala tu bolest.

Jedino sto mogu da ti kazem je da pokusas da jedes, ali naravno, ne odjednom. Svaki dan jedi normalno (3 obroka + 2 uzine), ali naravno, nemoj da preteras.
Zavisno od toga kako ti se organizam privikava, tako pojacavaj dnevno unosenje kolicine hrane,
Naravno, u pocetku ces imati velikih problema da ti se organizam privikne, ali ces ga privici samo cvrstom voljom i istrajnoscu.
Znam da nije lako, alo ako to zelis - uspeces!

Usput, mozes da potrazis pomoc nekog centra (mozes dosta toga naci na Netu). Takvi centrovi sluze upravo kako bi pomogli osobama sa problemom koji ti imas.

ametist heart · Odomaćeni član

Ja sam isto jednom davno bila na putu da postanem kronicna bulimicarka, i anoreksicarka. Wink

Na svu srecu sam prestala to da radim, i izvukla se iz toga.
A kako i zasto? E pa uvijek sam dobro izgledala, imala dobro tijelo, bila popularna, i onda mi se dogodila jedna nesreca u zivotu zbog koje sam se promjenila potpuno. Imala sam samo 17god, i plakala sam doma i samo jela. Visoka sam 176 i dosla sam do 72kg. Mozda sad ne zvuci puno, ali s obzirom da sam uvijek imala oko 60-62, to je meni bilo i PREVISE!
I onda sam odlucila svoj zivot dovesti u red, i smrsaviti. Za nekoliko mjeseci sam skinula 10kg, Wink

to je bilo nevjerovatno i mama je mislila da cu biti anoreksicarka.
Ali prestala sam to da radim, i nikakve posljedice mi nisuu ostale od toga.
Sad sam sretna, i jedem za dvoje ( Embarassed

) , i nebi vise zbog izgleda unistila svoj zivot. Wink

Sve se da rijesiti uz pravu podrsku, i snaznu volju. Jer najbitnije je da ti je dusa i savjest mirna, a izgled i takve gluposti su nebitne.

crnibiser · samotvoja24

Poremećaji hranjenja

Što je poremećaj hranjenja i koji su najčešći?

Mnogi su adolescenti, danas, zabrinuti vlastitim fizičkim izgledom. Mnoge djevojke žele izgledati kao foto-modeli, visoke i mršave. Moraju usvajati nove navike hranjenja kako bi smanjile težinu i postigle što bolji izgled. Ako adolescent pomisli da je barem malo deblji nego što bi želio, može početi smanjivati unos hrane u organizam. Ako to ne upali, može se početi izgladnjivati i/li namjerno izazivati povraćanje kako bi izgubio na težini. Veliki broj adolescenata danas drži dijetu, a neuspješnu dijetu može u nekim slučajevima slijediti poremećaj hranjenja. Poremećaj hranjenja se definira kao kronično samoinicijativno izgladnjivanje ili prejedanje, a obično je rezultat iskrivljene percepcije vlastitog tijela. Dva najčešća poremećaja hranjenja su anoreksija i bulimija.

Činjenice o anoreksiji

Anoreksija (ili punim nazivom anorexia nervosa, što na grčkom znači "gubitak apetita") je ozbiljan poremećaj hranjenja koji je karakteriziran namjernim izgladnjivanjem. Nadalje, ovaj poremećaj omogućuje adolescentu uspostavljanje kontrole tako što će limitirati unos hrane u organizam. Petnaest puta je češći kod djevojaka u odnosu na mladiće. Obično započinje u razdoblju adolescencije ili rane odrasle dobi, ali se vrlo rijetko javlja kod žena koje su prešle dvadeset i petu. Zahvaća u prosjeku 1 na 200 adolescenata u dobi od 16-18 godina starosti.
Anoreksične osobe mogu ispoljavati neke od sljedećih karakteristika:

• sklonost perfekcionizmu
• depresiju
• potrebu za kontroliranjem sebe i drugih
• želju za čitanjem o hrani i kuhanjem
• pretjerano vježbanje
• gubitak od 15% normalne tjelesne težine (osoba može izgubiti i do 35% težine koju je imala prije obolijevanja)
• gubitak menstruacije
• promjene raspoloženja
• izolaciju
• visoki stupanj anksioznosti
• osjećaj zamora
• ritualističke navike hranjenja
• mentalnu opsesiju hranom

Ovdje je navedeno puno znakova i simptoma, a najčešći su sljedeći:
• osoba je opsjednuta hranom i razmišljanjima o jelu
• ima iracionalna vjerovanja o tome da je predebela iako je njena težina unutar normalnog raspona za dob
• pretjerano vježba i bavi se fizičkom aktivnosti
• čini se da je osoba uvijek na dijeti i ne želi jesti određenu hranu iz straha da se ne udeblja

Kako se osoba uključi u liječenje?

Najčešće se osoba uključi u liječenje protiv svoje volje, pod uvjetom da je problem zamijećen na vrijeme. U slučaju da nije, može nastupiti smrt zbog prevelikih tjelesnih oštećenja koja su se dogodila kao posljedica izgladnjivanja. Liječenje obično obuhvaća hospitalizaciju (boravak u bolnici), obiteljsku i individualnu psihoterapiju, te vanbolničko liječenje.

Kako možemo pomoći u prevenciji anoreksije?

Poznato je da današnje društvo hrani uvjerenja adolescenata da je "biti mršav" nešto lijepo i poželjno. Razni časopisi i TV reklame nas pokušavaju uvjeriti u to da je za postizanje ideala ljepote nužno biti mršav pod svaku cijenu. Dodatno tome, na tržištu postoje proizvodi koji mogu pomoći u postizanju te iracionalne i obično nedostižne težine, samo ako smo voljni odvojiti za to svoje vrijeme i novac.Ono što je potrebnije i važnije je da djecu naučimo kako prihvatiti sebe i voljeti se onakvi kakvi jesu. Moramo ih podučiti u tome da je pokušavati izgledati "savršeno" iracionalno i neprihvatljivo ponašanje. Nažalost, mršavost i visoki nivo fizičke aktivnosti koji su karakteristični za početne faze anoreksije, vrlo su poželjne kvalitete u današnjem društvu. Zbog toga obično ne shvatimo ozbiljnost bolesti, dok ne postane prekasno.

Činjenice o bulimiji

Bulimija (naziv nastao od grčkih riječi "bik" i "glad") je poremećaj hranjenja karakteriziran prejedanjem (osoba jede kao "gladni bik"), nakon čega slijedi pročišćavanje organizma prisilnim povraćanjem, postom ili uzimanjem laksativa (purgativa, odnosno sredstava za čišćenje). Otkrivanje mogućnosti izazivanja povraćanja obično raduje osobe s ovim poremećajem jer misle da će tako moći jesti koliko žele bez da se udebljaju. Osobe koje pate od ovog poremećaja svjesne su toga da njihove navike hranjenja nisu normalne, ali osjećaju da nisu u stanju svjesno prestati jesti. Prejedanje se obično odigrava nasamo, a popraćeno je depresijom, osjećajem krivnje i gađenja prema sebi. Bulimija zahvaća 3-7% žena u dobi od 15 do 35 godina starosti, predstavlja psihološki poremećaj i ima negativne posljedice na osobu (fizičke i psihičke).
Osim prejedanja i povraćanja prisutni su i neki od sljedećih znakova kod osoba koje pate od bulimije:

• Brojanje kalorija, mjerenje hrane, pripravljanje hrane, držanje dijete i ekstremno vježbanje oduzimaju im puno vremena.
• Konzumiranje visokokalorične hrane tijekom faza prejedanja.
• Skrovito hranjenje tijekom faza prejedanja.
• Pokušaji smanjenja težine teškim dijetama, izazivanje povraćanja i uzimanje diuretika (sredstava za izlučivanje tekućine iz tijela).
• Česte promjene u težini koje su veće od 5kg, a koje su posljedica izmjenjivanja faze prejedanja i posta.

Koje su fizičke posljedice bulimije?

Prejedanje i izazivanje povraćanja imaju jake fizičke posljedice na tijelo. One uključuju:

• bolove u trbuhu
• nateknute šake i stopala
• osjećaj zamora
• mučninu
• glavobolje
• oticanje žlijezda slinovnica
• često popravljanje zubi zbog čestog izazivanja povraćanja
• nepravilne menstruacije s povremenim izostajanjem

A ponekad su prisutni i:

• bubrežne komplikacije
• simptomi dehidracije
• kronična promuklost
• niska razina kalija

Koje su psihološke posljedice bulimije?

Bulimični adolescenti češće izvještavaju i o nekim problematičnim ponašanjima kao što je zloupotreba alkohola i droga, promiskuitetno ponašanje i kleptomanija. Ovaj poremećaj također utječe i na ličnost osobe. Često su kod njih prisutne promjene raspoloženja. Također, oni su češće anksiozni i napeti, te osjećaju bespomoćnost i strah od neuspjeha. Bulimične osobe imaju poteškoća u suočavanju sa stresnim situacijama, i obično se u takvim situacijama prepuštaju prejedanju. Misli o samoubojstvu i pokušaji, također su ponekad prisutni nakon epizode prejedanja.

I anoreksija i bulimija su vrlo ozbiljni poremećaji koji mogu imati teške posljedice na one koji od njih boluju. Važno je da ljudi shvate da poremećaji postoje i koji su njihovi znakovi. Osobama koje pate od tih poremećaja može se pomoći, ali važno je prepoznati da osoba od njih boluje. Često osobe koje imaju jedan od ovih poremećaja nisu u stanju same riješiti svoj problem, ali im to uz pomoć obitelji i prijatelja ipak uspijeva.

Anoreksija i bulimija: sličnosti i razlike

Iako su anoreksija i bulimija dva različita poremećaja hranjenja, ipak imaju neke sličnosti. Oba poremećaja uključuju opsjednutost težinom i tjelesnim izgledom. Osobe koje od njih obolijevaju imaju sljedeće karakteristike: perfekcionizam, visoku motivaciju za postignućem, često su akademski vrlo uspješne i imaju veliku potrebu da udovolje drugim ljudima.
U tretmanu ovih poremećaja hranjenja preporuča se sljedeće: hospitalizacija s ciljem tjelesnog oporavka; individualna, grupna i obiteljska psihoterapija; bihevioralna terapija i primjena lijekova - najčešće antidepresiva.

Osnovna razlika između anoreksije i bulimije je u načinu na koji anoreksična, odnosno bulimična osoba postiže svoj cilj. Cilj anoreksične osobe je izgubiti na težini tako što će jesti vrlo malo niskokalorične hrane. Ona pokušava uspostaviti kontrolu nad svojim životom tako što kontrolira unos hrane u organizam. Početak ovog poremećaja je obično rano u adolescenciji.
Cilj bulimične osobe je jesti koliko želi, bez da dobije na težini (bez da se udeblja). Međutim, bulimična osoba nema istu kontrolu kao anoreksična. Bulimična osoba se prejeda, konzumirajući veliku količinu hrane u jednom obroku. Ona nije premršava, a izgleda često i vrlo privlačno. Početak bulimije je obično kasno u adolescenciji.

Oba su poremećaja jednako teška, i oba mogu uzrokovati smrt. To im je vjerojatno najveća sličnost.

Psihološke karakteristike adolescenata koji pate od anoreksije i bulimije

Važno je shvatiti da adolescenti koji pate od anoreksije ili bulimije ne moraju izgledati vidno pothranjeni. Tjelesna je težina samo fizički pokazatelj poremećaja, dok u biti adolescent pati od dubljeg emocionalnog konflikta kojeg treba riješiti. Opsjednutost hranom samo je simptom dubljeg problema, kao što je nisko samopoštovanje, depresija, loša slika o sebi i mržnja usmjerena na sebe. Slijedi nekoliko psiholoških karakteristika adolescenata koji pate od poremećaja hranjenja:

• Perfekcionizam: Mnogi adolescenti koji pate od poremećaja hranjenja su perfekcionisti i imaju visoku motivaciju za postignućem. Obično najpametnije i najpopularnije djevojke imaju potrebu biti i najmršavije, a ta ih želja dovodi do neadekvatnih navika i stavova prema hrani. Te perfekcionističke navike često budu dodatno podržavane izvana ako adolescent dobiva komplimente od okoline na račun izgleda i tjelesne težine. Oni pokušavaju postići savršenstvo u svim aspektima svog života. Silno žele ugoditi drugima i u tom procesu izgube svoje "pravo ja". Kada im se čini da nisu uspjeli postići savršenstvo, često nerealno krive sebe za taj neuspjeh i pokušavaju se kazniti. Kazna obično slijedi u obliku izgladnjivanja kod anoreksičara, ili pročišćavanja kod bulimičara. Ti načini kažnjavanja predstavljaju ozbiljnu prijetnju njihovom zdravlju, uključujući dehidraciju, hormonalnu neravnotežu, gubitak važnih minerala u tijelu, oštećenja vitalnih organa, a ponekad i smrt.

• Nisko samopoštovanje: Osjećaji neadekvatnosti česti su kod adolescenata koji pate od poremećaja hranjenja. Oni imaju lošu sliku o sebi i iracionalno vjeruju da su debeli, bez obzira na to koliko zaista mršavi bili. Imaju osjećaj unutarnje praznine, nesigurnosti i bespomoćnosti, te nedostatak samopouzdanja i povjerenja u sebe. Često misle da će ih drugi smatrati glupima. Dobivaju samopouzdanje tako što gube na težini, ali pate od osjećaja bezvrijednosti i krivnje ako im to ne uspijeva. Za njih je također karakteristično da misle da ne zaslužuju dobre stvari u životu i to da budu sretni.

• Depresija: Promjene raspoloženja, osjećaj bespomoćnosti, anksioznost (tjeskoba), izolacija i usamljenost, česti su osjećaji onih koji pate od poremećaja hranjenja. Bulimičari doživljavaju gubitak kontrole koji dovodi do depresije, dok anoreksičari doživljavaju depresiju kao rezultat dobivanja na težini. Često su i jedni i drugi vrlo iritabilni, povučeni i ponašaju se indiferentno prema ostalim članovima obitelji. Također se često osjećaju bezvrijedno, omalovažavaju se i žale se da su "predebeli" ili da "nisu dovoljno dobri".

• Opsjednutost: Ovi adolescenti imaju veliku opsjednutost hranom, kalorijama, masnoćom i tjelesnom težinom. Težina postaje najvažniji atribut kojim sebe definiraju.

• Krivnja: Adolescenti s poremećajima hranjenja često imaju osjećaj krivnje zato što misle da nisu ostvarili očekivanja drugih ljudi. Oni teže savršenom tijelu i osjećaju kontrole, ali u tom procesu počinju osjećati krivnju zbog svojih navika hranjenja. Laganje postaje od izuzetne važnosti. Laganje o tome koliko su hrane pojeli ili da nisu ništa jeli postaje svakodnevna stvar, kao i upotreba laksativa, diuretika, te pročišćavanje, pretjerano vježbanje i izgladnjivanje.

Iako, površno gledano, poremećaji hranjenja mogu izgledati samo kao opsjednutost hranom i težinom, oni zapravo predstavljaju ozbiljne emocionalne probleme koji ako se ne riješe mogu dovesti do smrti.

Dr. sc. Ana Kandare